Category Archives: Hrvatski

Tea, please pročitaj open-mindedly i javi mi se; hvala :)

Poslal sam ti mejla početkom godine. Još mi nisi odgovorila i ne znam jesi ga pročitala.
Zato sam odlučil zakeljiti mejla tu i na tvoj Fejs u nadi, da čak i ako ti ne buš pročitala, netko tebi blizak bude i onda te lepo zamolil da pročitaš 🙂

Draga Tea,

znaš kako sam te doživel, koliko mi znače druženja s tobom i kako si me prihvatila. Nadam se da je poruka koju sam ti ostavil došla do tebe i pišem ti u nadi da smo si opet dobri 🥺 ili da buš se jednom ipak prisjetila kako nam je bilo zabavno i onoga kaj ti se svidelo kod mene i ipak zeru popustila 🤞 Sad kad bolje pročitam kaj sam napisal, napisal sam nekaj između ovog „ili“ 😅 Prosim lepo, nemoj kaj zameriti 😂
Ne očekujem neki pošteni odgovor. Mislim, bit ću iskren i reći ti da bi mi bilo drago da mi veliš mi kak si, kaj se s tobom dogaja; ali mi je dovoljno da mi sam potvrdiš da si pročitala. Thanks 👍🏻

Gle, štel bi ti reći da je meni jasno da sam baš jako zasral s tobom i da prihvaćam sve kaj je tebe povredilo, a da ni ne znam da sam te time povredil i da mi je jako žal zbog tog. Samo bih te zamolil da ti uvažiš i mog doživljaja. Ako se već nemreš staviti u moju kožu, molim te da prihvatiš kako sam ja tvoje ponašanje doživel: ne da si mi odbila ruku prijateljstva, nego me mrziš i ne želiš sa mnom imati nikakvog posla! Ako ne kužiš koliko je to meni uvredljivo (ne, nije mi stresno ako mi ne odgovoriš na poruku, ali ovo je), molim te da to prihvatiš 🙏 kako sam ja prihvatil kak si ti doživela neke moje ispade i žal mi je da sam bil takav isto kak bi prihvatil bilo kaj da mi veliš da te s moje strane povredilo i vjeruj mi da to više ne bi ponovil. Molim te da uvažiš mog doživljaja tebe: da on nije sranje; nego koliko-god da je meni super u životu (stvarno je!), moj život je jako ograničen i zato mi naše prijateljstvo toliko znači. Pa mene je s 19 šlagiralo. Dobro sam se oporavil, ali je l znaš kakve posljedice mi je to ostavilo do kraja života (npr. neke stvari loše ili nikako ne procjenjujem)? Ti si ovako stjecala prijatelje u srednjoj i na fucksu. Ja sam tog bil uskraćen i koliko god tebi i većini ljudi glupo i jadno zvučalo, naša druženja mi jesu ulepšala život, ti si mi tada ulepšala život. Također, molim te da razumiješ da iz opravdanih razloga u 34 leta života nisam stekao neko iskustvo sa suprotnim spolom i da bi vjerojatno zbog tog nekaj s tobom zajebal. Prihvatil sam u kakvom kurcu mi je društveni život i da je vjerojatnost da bum se više ikad skompal s nekim ko s tobom ravna nuli. Molim te prihvati da stvarno bolujem od teže bolesti. Iskreno, ni sam nisam bil svestan koliko teške do kraja ljeta. Ovaj put mi je Dorian baš reko Dok ide, ide; ali jednom više ne bu išlo. Ja bi dal sve da mi je životni problem tko je zatreskan u mene. Zaljubljenost je samo jedna od milijun emocija i ona je u mom doživljaju tebe sasvim sporedna; samo posljedica, nikako razlog zakaj sam te tako doživel. Ne moraš se slagati s tim, ali molim te prihvati da je to moj doživljaj. Fakat te ne osuđujem. Ne govorim ti tko je više kriv i tko je prema kome bil gori. Ja mislim da si ti, ali ti ziher misliš da sam ja. Samo te molim da uvažiš mog doživljaja. Uistinu si prema meni bila jako obzirna. Kad smo se družili, i ti i ja smo bili svoji. Ali ti si bila svoja tako da si instiktivno, bez da si se trudila, meni pokazala obzirnost kakvu mi baš i ne pokazuju i takva si bila samo time da si bila svoja. Dat ću ti bezvezan primjer: kad smo izlazili na Uskrs, bilo je par štengi. Nisi odjurila do izlaza, tamo me čekala ili nasred puta ili nekaj, neg si me strpljivo čekala baš na tim štengama. Nisi ni ko da ćeš krenut, nego si odmah stala i pričekala me bez da si prije znala da ja nemrem brzo po štengama, a onda nastavila sa mnom ko da nije bilo nikakve “prepreke”. Da, to “strpljenje” nije bilo ni minutu i ti sigurno o njemu uopće nisi razmišljala, a vjerojatno se toga više ni ne sećaš; ali meni je značilo. Teško ti je shvatiti zakaj je to ostavilo takav dojam na mene, mkay, ali molim te da to prihvatiš. Lani si mi rekla da ti prestanem govorit stvari koje nemaju smisla. Meni sve kaj sam ti reko ima smisla. Da li možeš prihvatit da meni nemaju smisla neke stvari koje si ti meni rekla? Budimo ljudi i uvažimo jedan drugoga. Iskreno se nadam da buš, kad uvažiš mog doživljaja, jednom ipak zeru popustila da si možemo bit dobri 🥺 Stvarno se nadam i vjerujem da bu još dugo “išlo”, ali jednostavno ne znam (na jesen sam se za dlaku zvlekel) i ne želim zgubiti iz života ovako stečenu prijateljicu, prijateljicu koja je na moj društveni život ostavila neizbrisiv pozitivan trag. Sorry, ali meni ovo stvarno nije samo move-on. Ja na tvoj društveni život nisam ostavil takvog traga, ali ti na moj jesi. Da li me razumiješ? Lani si me raspizdila kad si mi onak odgovorila, ali sam u međuvremenu shvatil i prihvatil kakva kurčina mi je društveni život, i da su mi druženja s tobom baš ulepšala život. Prenaglil sam. Oprosti mi. Zato me boli kurac koliko bliska hoćeš biti sa mnom dok god smo si dobri, da sam barem mikroskopski dio tvog života. Mislim, najradije bi da se baš družimo (barem sebi priznaj da ti je bilo zabavno sa mnom 🙂), ali me nije briga dok god nisi baš nadrkana na mene, ono barem da si čestitamo blagdane i rođendane. Malo mi puno znači; bilo bi mi puno lakše prolazit kroz ovo da znam da smo si dobri. I dalje bi se suočaval s istim strahovima, ali bi se psihički lakše nosil s njima. Razumijem da te moje ponašanje prošle jeseni nadrkalo. Ne kritiziram te, jer si se s pravom nadrkala na mene. Ali prošlo je godinu dana. Do kad buš nadrkana?
Još bi ti štel reći da ti mene ne da nisi videla u najgorem* stanju, nisi me videla u ni lošem stanju, čak ni u dobrom, nego baš u najboljem. S te strane mi je jasno da ti je teško percipirati kad ti velim da se stvarno nikad s nikim nisam složil brzo i dobro ko s tobom, da me nitko nikad nije tak prihvatil i da su mi za to trebala 33 leta, i misliš da nekaj “prčkam”; ali ne “prčkam”! I tu ne mislim na neko psihosocijalno stanje jer se Čmarac uvek zajebava 😃 kad sam naviknut da mi često nije baš najbolje 😵 nego na fizičko stanje.
Jesi možda bila tak tvrda jer si mi nekaj zatajila (eventualno zmuljarila) dok smo si bili dobri? Gle, samo mi reči kaj je i fakat me nije briga; jebeš to.
Ovo sam te trebal davno pitati, ali jebi ga nemam iskustva sa suprotnim spolom. Sorry ☹ Jesi možda bila tak tvrda zato kaj se bojiš da bi se ikakav kontakt između nas razvil u više od prijateljstva? Ili možda zato kaj si ti ipak osećala nekaj prema meni (koliko god kratko to bilo) i sad se bojiš da ne bi otvorila pandorinu kutiju? U oba slučaja da ti velim da ak bi ti jednog dana htjela više, kaj onda? Ali ako i samo ako bi i ti to štela. Ja te ne bum snubil, ne bum ti nikaj predbacival, ne bum te na ikaj navodil, ne bum stajal između tebe i nekog. Prvo, nisam takav; drugo, reko sam ti da sam prihvatil da mi je društveni život kurčina i ne želim te izgubiti iz života zbog takvih egzibicija! I treće, heh 😅 pa vidiš me da ti stvarno nemrem nič ni da hoću; stvarno me prebiješ ko mačku bez ikakvog problema. Nemam iskustva sa suprotnim spolom, mozak mi je razjeban i ne znam i nemrem procijeniti kad pretjeram. Molim te da me odmah upozoriš ako preteram i nema šanse da ponovim ono kaj ti smeta!

Za kraj bi ti samo reko da sam na jesen imal više sreće neg pameti. Sve oko ruke je bilo maligno, ruka nije 😃 tak da sam se zvlekel masakra. Istina Bog, operacija koja je bila nije baš bila pizdin dim i Dorian mi je reko to kaj mi je reko (i otfikaril još malo ključne kosti 😅), ali sam se zvlekel 😃 i dok sam čekal nalaz biopsije sam bil u super smještaju!
Ipak bum ti još reko zakaj je mene tvoj odgovor lani tako povredil. Odnosno, reći ću ti kako sam ga ja doživel; ti si očito drugačije. Bio sam ti reko sve: i svog doživljaja i zakaj si me tak oduševila, kaj mi se kod tebe ne sviđa i bil sam kritičan prema sebi; a ti si mi rekla da mi pižđenje na tebe neće pomoć. Tad uopće nisam pizdil na tebe (nadrkan sam tek od tog odgovora 😅)! Da li me razumiješ?

Hvala ti kaj si odvojila vremena na čitanje ovog mejla 👍🏻 Želim ti čim uspješniju novu godinu i sve najbolje! 🎆
[Nadam se barem donekle] tvoj? Marko

*Mogu ti ispripovedati kakav sam bil u najgorem stanju. Još sam ti prošlo ljeto reko kaj mi je sve (do tad 😅) bilo, mogu detaljnije. Ali ovako samoincijativno ne bi da te ne zamaram i, heh, to nisu baš lepe uspomene 😕
P.S. Iso Miki, tek nedavno sam skužil da imati nekog rad ima malo „jače“ značenje kod vas neg kod nas! Kad bi govoril da si me imala rad, mislil sam you were fond of me, ne you loved me! E, fakat, sorry ak si to krivo shvatila! Mi velimo da nekog voliš za love! Purgerski primjer: Moj Mikač 😻 me voli, a ti me samo imaš rad 😃

Također, znaj da za tebe kod Mikača 😻 i mene uvek ima mesta u Zagrebu.

+385923037600
markopb@yahoo.com

Sretan ti sutrašnji rođendan! 🥳🎂 Prosim lepo da mi komadićak torte spremiš u doggy baga 🥺


Tea, ovaj dio se više ne odnosi na tebe; samo paragrafčić za moje “vjerne čitatelje” (ako ih kojim slučajem imam 😂) koji se možda pitaju zašto se ovako “sramotim”. Nije me briga što si takvi misle. Važni su Teino mišljenje i njen doživljaj. Uistinu mi je dobro u životu. Dok se Tea i ja nismo posvađali (pa zapravo sve do ove jeseni) sam govorio da mi u životu ne fali ništa osim lopatice i komadićka ključne kosti. Sada sam svjestan da mi ne fali ništa osim lopatice, (malo većeg 😅) komadićka ključne kosti i, onog najvažnijeg, ovako stečene prijateljice; svjestan sam da je tako stečeno prijateljstvo uistinu neprocjenjivo. Međutim, imam 34 godine. Od 19. mi je život baš jako ograničen; puno toga, pogotovo u društvenom životu, mi je uskraćeno. Između ostalog, nemam baš nekog iskustva sa suprotnim spolom (a Tea je cura…). Za to nitko nije kriv niti ikoga krivim, ali je tako. Bolujem od teže, zapravo neizlječive – jer ova masakriranja su odugovlačenje [koje je srećom još uvijek uspješno (ponajviše zahvaljujući timu KBC-a Zagreb, pogotovo Dorianu Hiršlu 😃 ali i mojoj upornosti)], a ne lijek – bolesti. Teino ponašanje me je povrijedilo, ali ja sam taj koji ga je inicirao. Nakon svega sam njeno prijateljstvo bio uzeo zdravo za gotovo, ja nju nisam ozbiljno shvatio. Otišlo je predaleko; za to sam dijelom ja kriv. Otada zapravo čistim svoja govna i ne pada mi na pamet sve prebacivati na Teu!

Pomicanje sata – uski pogled

Ovaj post sam zamislio kao odgovor na komentar na članak iz Novog lista koji sam spomenuo u prethodnom postu, ali “uvod” se malo odužio. Zato sam do odgovora stavio Ctrl+F kôd. U biti, ako želite preskočiti na odgovor, pritisnite Ctrl+F (izbornik \ Traži/Pronađi na stranici) i upišite cfteo 🙂


Ljudi bi navodno trebali imati široki kut gledanja. Međutim, raja često ima uzak pogled – vidi samo ono ravno pred nosom i ne okreće pogled ni malo sa strane. Raja jednostavno ne promišlja. Pomicanje sata je klasičan primjer. Šta raja vidi? Tlaku pomicanja sata dva puta godišnje, ali zato prednosti pomicanja sata uzima zdravo za gotovo.

Što je uopće pomicanje sata? Pomicanje sata je pametno iskorištavanje dnevnog svjetla tijekom  godine i šlus! Ali raji ne pada na pamet da sunce ljeti ne izlazi u 4 ujutro, a zalazi tek oko 9 navečer zato što smo pomaknuti sat vremena. Tako je mrak ujutro dok svi spavaju, a dan kada smo aktivni; i to najčešće vani. A ni jutra nam nisu prevruća. Ako su vam ljeti jutra vruća već sada; bila bi još toplija da nismo pomaknuti za taj jedan sat jer ljeti svaki sat puno znači. Zimi, pak, nemamo depresivna i mračna jutra jer se na jesen vratimo za taj jedan sat. Djeca ne idu u školu po mrklom mrak; niti mi idemo na posao po mrklom mraku (barem većina nas ne ide). Istina, dižemo se u mrak; ali dok se spremamo za polazak, počinje se daniti. Potpuno se razdani do drugog sata škole. Dok izađemo ujutro iz kuća, već se malo zagrije (da smo zimi pomaknuti za sat, najhladnije bi bilo baš kada idemo na posao / u školu); vozači ne voze po mrklom mraku itd. I sad ti meni reci da to nije vrijedno pomicanja kazaljki za jedan jedini sat dva puta godišnje.

Ali, naravno nitko ni riječi o tome. Tek nakon što su svi mediji ishvalili bijednu anketicu i retardirani prijedlog Europske komisije (pročitaj prethodni post), počeli su se pojavljivati naslovi poput Zimi mrak do pola devet ili ljeti dan u 4 ujutro?! E pa kasno novinarčići na Kosovo stižu. Puno ljudi je odjednom skužilo da pomicanje sata nije tako loše. Zato pitanje kakvi bi bili rezultati famozne ankete da joj je prethodila kampanja koja bi ljudima napomenula gore navedeno. Ali šta će ti kampanja za neobvezujuću anketu?! Nadalje, da je anketa provedena zimi, uvjeren sam da bi rezultat bio suprotan, odnosno da bi većina bila za “zimsko” vrijeme tijekom cijele godine jer bi im trenutni raspored dnevnog svjetla bio dobar i ne bi im palo na pamet kako bi bilo ljeti, nego samo da lijenguze ne pomiču sat… U kolovozu je većina bila za ljetno vrijeme jer im nije padalo na pamet kako bi zimi bilo na ljetnom vremenu; samo da se ne pomiču sat…
Međutim, najglasniji su oni koji i dalje tupe svoje; oni kojima možeš milijun puta iznijeti svoje argumente; oni, naravno, nemaju poštene protuargumente i često se razumiju u računanje vremena ko Mara u krivi kurac; ali filozofiraju.

Više uopće nije bitno da li se pomicanje sata ukida, nego retardirani prijedlog Europske komisije da svaka članica bira hoće li cijele godine biti na standardnom (“zimskom”) vremenu ili ljetnom. To može rezultirati apsurdnim i nelogičnim vremenskim zonama, pa bismo u skoroj budućnosti mogli pomicati sat na svakom drugom graničnom prijelazu tijekom cijele godine umjesto da ih svi pomaknemo dva puta godišnje. Rokovi, za donošenje odluke, koje bi članice dobile su jednostavno neostvarivi ako ne želimo da sve ode u krasan kurac.
Gosponu Junckeru istječe mandat, pa bi sad htio skupiti čim više političkih poena dok još može da ga zapamte kao predsjednika koji je “spasio građane od pomicanja sata”. To je jedini razlog koji vidim za tako ishitreni prijedlog. Tipično politički, jebe se njemu šta će ostaviti nasljedniku. E, ali malo se zajebao jer ako razjebe Europu, bit će zapamćen upravo po tom da ju je razjebao. Ne znam, čini mi se da ga je malo rano počela loviti demencija. A eto, to se događa kad ti mozak pliva u alkoholu 🙂
Ukratko, najvažnije je da ostanemo vremenski usklađeni – ako se pomicanje sata ukine, onda svi trebamo ostati na istom računanju vremena; a ne da imamo vremenski kolaž od kontinenta. Koji kurac su u toj jebanoj anketi uopće postavili pitanje da li bi radije zadržali ljetno ili “zimsko” računanje vremena?! Da nisu, ne bismo bili u problemu kome udovoljiti.

Teodore, Teodore (cfteo)

U biti, o tome smo napisali članakNovom Listu. Naveo sam ga u prethodnom postu i u oko mi je upao jedan komentar.
Iako je pametnjaković od komentatora krajnost; slično razmišlja puno raje. Zato sam ga odlučio tu prokomentirati da baš ne komentiram direktno članak na kojem sam radio ×D

U početku sam mislio izbrisati ime komentatora i ne obraćati se njegovim imenom, ali budući da se lako vidi tko je komentator; to bi bilo vrijeđanje inteligencije.

Evo komentara

Za početak, pametan se ne miješa u ono što ne razumije. Ali kad se netko već miješa u nešto što ne razumije, onda je tipično da za ono o čemu nema pojma – ili ako jednostavno nema protuargumenata za ono što pročita – kaže da je sranje…

Prvo bih te pitao da li ti uopće znaš što je to anketa? Da li znaš da postoji razlika između referenduma i ankete? Jesi li čuo za izlaznost? Da li znaš da je čak i da bi referendum bio važeći potrebna izlaznost veća od 1%? Da li možda s ovih 90% misliš na postotak izašlih na anketu Komisije iz Hrvatske? Prvo, to ti je jednina; drugo 90% ih se izjasnilo za ukidanje pomicanja sata, među njima je bilo i onih koji nisu za ljetno vrijeme; treće na anketi je sudjelovalo 0,52% stanovništva RH – to ti je ugrubo 22 281 stanovnik, od kojih 10% uopće nije za ukidanje pomicanja sata, znači ugrubo znamo da su cijela 20 053 stanovnika za ukidanje pomicanja sata; za ostale samo nagađamo i čak ni ne znamo koliko je od ovih 20 053 za ljetno, a koliko za “zimsko” računanje vremena. Informacije radi, Hrvatska je na popisu 2011. imala 4 284 889 stanovnika. Priznam, nisam vrstan matematičar; ali ovo mi se ovo baš ne čini reprezentativno…
Kad smo već kod famozne ankete, želim reći onim 4 262 608 građana Lijepe Naše koji nisu sudjelovali u anketi da smo svi dobili pitanje Ako se ukine pomicanje sata, za koje računanje vremena ste? – i oni koji su bili za i oni koji su bili protiv pomicanja – tako da kad se tumači da je velika većina ispitanika bila za ljetno vrijeme, pitanje da li uključuju sve ispitanike ili samo one koji su bili protiv pomicanja sata.

Sad mi, molim te, reci koje su to “gotovo sve zemlje EU” koje žele ljetno računanje vremena. Ono, malo mi potkrijepi izvorom. Bojana ti je već spomenula sjevernjake kojima nikako ne odgovara ljetno računanje vremena zimi.
U Zagrebu je jučer sunce izašlo u 7:28, a danas u 6:28. Kako si već, sigurno, čuo na TVu, u ova dva mjeseca će se dan još skratiti tako da će izlazak sunca na zimski solsticij biti u 7:30 (kao jučer za vrijeme ljetnog vremena) to bi bilo 8:30 da ostanemo na ljetnom vremenu zimi. U Helsinkiju je jučer sunce izašlo 8:29, a danas u 7:32. Budući da su njima razlike u trajanju dana puno veće, njima će razlika od danas do solsticija biti još veća.

Inače, ovo ti je fotka prosinačkog jutra (09:00) u Moskvi kada su bili na ljetnom vremenu. Kmica?! Eto, takva divota čeka Europu ako cijele godine budemo na ljetnom vremenu 🙂 Sunce ti kalajisano, uskoro će sve škole biti kmicaschule 😉

Mislim, čitajući tvoj komentar dalje, imam dojam da misliš da je razlika u duljini dana rezultat pomicanja sata. Ali, Teodore, razlike u duljini dana nemaju veze s pomicanjem sata… Jesi li išao u osnovnu školu? Jesi li je prospavao? Da sad ne ulazim u nagib Zemlje u odnosu na Sunce (to je ipak gradivo za trojku), Zemlja ti nije ravna ploča 🙂 Ne, ljeti smo samo pomaknuti za jedan sat. Da nismo, svitalo bi sat ranije, a bogme i zalazilo ranije, ali bi dan bio jednako dug… Tako bi ti zimi dan i dalje bio kratak da smo pomaknuti za sat remena, i opet bi kurca stigao; samo bi ujutro bio čisti zombi 🙂 Da, neki ljudi ne žele po mrklom mraku i smrzavici na posao bilo pješke, javnim ili osobnim prijevozom; niti žele da im djeca idu u školu po mrklom mraku. Ti nas možeš zvati nenormalnim, ali eto nama nije do jutarnjeg mraka 🙂 Da, sada zimi nije mrak do 8. Kad bi i bio, onda bi mrak na ljetnom vremenu bio do 9. Savvy? Mi, nenormalni, se dižemo prije 9, pa nam nije svejedno je li mrak do 9 🙂 Na kraju krajeva, Teodore, zašto bi nam bilo mračno… -čnije! ×D jer je ljenčugama poput tebe teško vratiti kazaljke na jesen?!

I sad te moram razočarati. Ukidanje pomicanje sata u Europi je lako moguće, ali ako se ukine, nas će vjerojatno zahvatiti standardno (“zimsko”) vrijeme. Naime, uz to što ljetno vrijeme zimi nikako ne paše Skandinavcima, EU će ovo vjerojatno iskoristiti priliku da skrši vremenske zone na minimum. Budući da ono što je nama “zimsko” vrijeme je ljetno vrijeme za zapadnu Europu; zapadna Europa će vjerojatno dobiti ljetno vrijeme, a mi “zimsko” i još će zadovoljiti Skandinavce!

Vremenske zone u Europi. Jasno je ko dan da su Francuska i, pogotovo, Španjolska zapravo u Zapadnoeuropskoj vremenskoj zoni, ali računaju Srednjeeuropsko vrijeme. Još jedan uljez, ali ne tako očit, je Benelux. Da, tim zemljama je “zimsko” računanje vremena zapravo ljetno (jer su tada sat vremena ispred svoje vremenske zone), a ljetno računanje vremena zapravo “duplo ljetno” (jer su tada 2 sata ispred svoje vremenske zone). I sad, njih i nas ostave u Srednjeeuropskoj vremenskoj zoni i još pripoje Portugal i Britansko otočje… Jer za turizam, gospodarstvo, promet i bilo koju drugu djelatnost je lakše ako između zemlja nema vremenske razlike.
Na engleskoj Wikipediji je bolje objašnjeno; članak je popraćen i kartama koje jasno prikazuju što govorim.

Također je lako moguće da Uniji ipak dođe iz dupeta u glavu da su zadnje dvadeset dvije godine savršeno funkcionirale što se računanja vremena tiče, ne računajući problem pomicanja kazaljki dva puta godišnje, i možda još uoče da je to najbolji kompromis između sjevera i juga – sjever zimi nema mrak do podneva, a na jugu sunce kasnije zalazi u jeku turističke sezone 🙂 –  pa sve ostane kako je.

Dakle, straha nema, Teodore (ili ipak ima? 🤔)! Sviraš kurcu! 🙂

Naravno, ne kažem da nećemo na ljetno vrijeme cijele godine; pogotovo ako se retardirani prijedlog Europske komisije u potpunosti usvoji. Samo velim da su prethodne dvije mogućnosti puno vjerojatnije.
Iako je većina teritorija koja ne pomiče sat, cijele godine na standardnom (“zimskom”) vremenu, nisu svi; neki su na ljetnom. Na primjer: Saskatchewan u Kanadi, famozni Island, famozna Turska i Singapore. Od navedenih se samo Saskatchewan može usporediti sa srednjom Europom (pa tako i Hrvatskom) zbog svoje površine i lokacije.
E da cijela Europa prijeđe na ljetno računanje vremena tijekom cijele godine, kako bi se Finci zajebali… Od njih je krenula cijela ova farsa oko sata, a zimi im ljetno vrijeme ne odgovara. Ni njima pogled baš nije širok, pa im sigurno nije palo na pamet da bi Komisija mogla predložiti ljetno vrijeme cijele godine. Sada se barem na jesen vraćaju na standardno vrijeme, ali ako ih Komisija zajebe sa stalnim ljetnim vremenom …metnuli bi ga sami sebi 🤣

Ukratko, još uvijek su sve karte na stolu.

Teodore, nadam se da ipak nismo baš najgluplji i najneobrazovaniji narod u Evropi iako sudeći po tebi… Ja se bojim takvih kao ti na referendumu.

Rerendum je skuplji od ankete, ali postoji razlog zašto postoje referendumi i zašto se oni provode. Troškovi referenduma o pomicanju sata bi se mogli skresati na minimum tako da se referendum provede kad i europski izbori na proljeće – lijepo se uz odabir zastupnika stavi i referendumsko pitanje. Ali je problem kod toga što bi rezultati došli kada bi Juncker i raja pakirali kofere, a bilo koja implementacija rezultata bi bila provedena kada bi raja već davno bila doma. I kako bi onda gospon Juncker preuzeo slavu?!

Da li uopće treba referendum za pomicanje sata? Svakako je bolji od ankete; ali ne bi bio dobar, pogotovo ako bi bio koncipiran debilno kao anketa iz kolovoza. Kako sam započeo članak, raja ne promišlja i gleda samo ravno ispred sebe. Preispitati pomicanje sata bi se trebalo napraviti istraživanjem, koje bi proveli stručni ljudi i koje bi obuhvatilo cijelu Uniju, a po mogućnosti i cijeli kontinent. Neka se onda izvažu prednosti i mane i donese odluka; kao što su Ameri napravili 2005. kada su promijenili datume pomicanja sata.

Ali eto, sve će biti dobro ako svi slijedimo isto računanje.

Sve u svemu, glede nepromišljenosti i uskog pogleda, sve više mi se sviđa narodna: Svi su ljudi tupi, glupi; tupi, glupi 😀
Budući da je Čmarac čovjek i to bedak, valjda je jasno da kad velim da su svi ljudi tupi, glupi; tupi glupi, mislim i na sebe 🙂 Evo baš jutros mi Bojana pošalje link i presitno mi je za čitat; ne znam kako zumirati umjesto da mi padne na pamet da malo zavrtim kotačićem ×D

Update 3.4.2019.

Evo friškog primjera Čmarčeve gluposti: Kod mi nije radio jer sam umjesto <form> napisao <from>. Poanta je da sam to napisao 14.3., a skužio jučer (2.4.). Znači, pola mjeseca mi kod nije radio i pola mjeseca sam zurio u njega i čudio se ko pura dreku zašto ne radi dok nisam vidio da je greška najobičniji tipfeler! Sramota! Malo me kasno počela hvatati disgrafija… Dođe mi da si prosviram mozak! 😡


Objavljeno 28.10.2018 u 14:51 po Srednjeeuropskom vremenu iliti ga u 15:51 po Srednjeeuropskom ljetnom vremenu ×D

eKupi, nikad više

Prvo da naglasim da ne kritiziram kvalitetu proizvoda s eKupi, niti ju dovodim u pitanje. Sobni bicikl kojeg sam kupio preko eKupi super radi, ali još ne mogu ocijeniti kvalitetu jer je nov.

Međutim, usluga im je KATASTROFA i nema šanse da ikad išta više kupim od njih.

Sve je počelo u utorak 3.10. Odmah sam izgubio živce jer sam sat vremena pogubio na naručivanje. Naime, kad god bih kliknuo Dodaj u košaricu bio bih preusmjeren na košaricu gdje bi me čekala poruka Ništa nije dodano u košaricu. I tako probam ja na Chromeu, ne ide; probam na Operi, ne ide; probam na Firefoxu, ne ide; e na Edgeu je išlo! Već sam se tad zapitao je li eKupi cilj da proda koji proizvod i kako im uopće ide zarada. Mnogim ljudima ne bi palo na pamet da probaju s drugim pretraživačima; nakon milijun neuspješnih klikova, vjerojatno bi odustali.
Dobro, kad je konačno prošlo dodavanje u košaricu, naravski, trebao si se ulogirati. Registriram se i na završetku registracije mi kažu da ću primiti mejl s potvrdom registracije. Čeka Čmarac ko budala, a od mejla ni M. Onda mi je dopizdilo i probao sam se ulogirati bez prethodnog potvrđivanja …i uspjeh! Dam ja svoje podatke, uključujući broj mobitela i dođem do načina plaćanja. Budući da mi je bilo najvažnije plaćanje pri preuzimanju, baš sam pazio šta biram.
Sve gotovo, dostava za nekoliko dana. Prođe petak i mislim ništa od bicikla do ponedjeljka, kad u nedjelju stiže mejl da će narudžba biti otkazana jer nije plaćena… Čmarac, naravski, popizdi; zovem ih, reko kako da platim ako plaćam pri preuzimanju, a bicikl još nije došao??? Kaže mi žena da sam odabrao kartično plaćanje – sigurno nisam jer, kao što rekoh, plaćanje preuzimanjem mi je bilo najvažnije – ali dobro. Kaže ona da može samo napraviti novu narudžbu što je značilo da moram čekati još nekoliko dana, ali ajde. E sad dolazimo do najvažnijeg:
Ne znam da li ovi idioti iz eKupi misle da kada kod njih nešto naručiš, tvoj život prestaje i moraš biti doma 24 sata dnevno dok narudžba ne dođe ili koju vražju mater; ali mi u srijedu nismo bili doma i kad smo se vratili u kasliću nas je dočekala obavijest da preuzmemo paket težak 20 kg iz pošte jer “nikog nije bilo kod kuće” kada su dostavili pošiljku… Mislim, u krajnju ruku, koji kurac sam im ostavio broj mobitela ako se nisu udostojili nazvati barem prije nego su krenuli s narudžbom?! Još nismo odmah znali šta je jer je pošiljka bila 40 kn jeftinija od bicikla. Mislili smo da nam netko lifra neku pizdariju. Znači, prvo me stara vukla u kolicima do pošte da vidimo šta je jer je na mene i bez mene ti na pošti ništa ne vele; onda kad smo ustanovili da je bicikl, stara je otišla u obližnji dućan po kolica u kojim je teglila 20 kg do doma. Naravno, nije mogla i mene i bicikl pa se onda vraćala po mene.

Sad ne znam je li tih 40 kn popust za zajebanciju koju smo prošli ili će mi još poslat račun od 40 kn (koji im neću platiti); ali i da su mi zaračunali 100 kn popusta, nisu vrijedni tog. Nema šanse da išta više naručujem od njih, a i vama bih preporučio da ništa ne naručujete od njih ako su vam živci mili.

Ukratko, eKupi sigurno nije moja internet trgovina!


Objavljeno 15.10.2018 navečer. u 9 sati

Zašto bi invalidi trebali imati prednost pri zapošljavanju

Naslov posta je u kondicionalu jer iako Zakon kaže da “osobe s invaliditetom imaju prednost pri zapošljavanju”, u praksi…

Mi jednostavno imamo dodatne troškove koje zdrava raja nema.
Baš se oporavljam od operacije (zapravo dvije jer se zakompliciralo, ali da ne tupim…), pa imam primjer.

Znači, zbog prijašnjih zdravstvenih pizdarija, oporavak koji bi inače bio dug je meni još duži …i kompliciraniji. Najvažnije je da ne mogu na štake. Znači, sljedećih mjesec-dva-tri sam prikovan na kolica.

Sve što mogu sam, radim sam, ali… U kolicima ne mogu u kupaonu i jedva se prebacujem na ćenifu što značajno otežava higijenu, jelte? Da bih oprao ruke, netko mi mora staviti lavor i sapun ispred kupaone. Detaljnije se ne mogu oprati sam.
Danju se redovito prebacujem na ćenifu, ali noću da se prebacujem i strmopizdim… Imam gusku koju ako je napunim (srećom ova 2-3 tjedna koja sam doma još nisam imao potrebu), treba isprazniti. To ne mogu sam bez da ne prolijem pišaku po podu i vjerojatno po sebi, a da ju prolijem po operiranoj nozi (rane još nisu skroz zacijelile) i da vidiš veselja… A šta je sa sranjem?! Uhvatilo me jednu noć. Skoro sam probudio cijeli kvart, ali sam uspio stisnuti zibe …i šupčić.
Piti mogu sam. Ali natočiti si… Iz sudopera ne mogu. Iz frižidera mogu ako u frižideru ima nečeg. U frižider se stavlja kad natočiš vrč u spomenutom sudoperu ili kupiš u dućanu. Po stanu se furam u kolicima, ali na dulje relacije, da… opet ne mogu sam (nošenje namirnica da ne spominjem).
Ni suđe ni posuđe ne mogu sam staviti u spomenuti sudoper, a o pranju dotičnog da ne govorim. A postaviti stol? Mogu …kad mi netko doda / stavi suđe na stol. I tako dalje…
Srećom, mama mi je još u stanju pomagati, ali što kad više neće biti? Možda više neću ići na veće zahvate, pa ću se sam nekako snaći; ali to je malo vjerojatno. I ovdje govorim samo o operacijama. Preostaju mi dvije opcije: osobni asistent ili maltretiranje žene ili prijatelja. Ne bih sad o tome da je baš zbog invaliditeta i onoga što on sa sobom nosi teško naći ženu koja će preuzeti taj teret; koliko god televizija, portali i novine naveli primjera da je partner stupio u dužu vezu unatoč teretu ili čak baš zbog njega. Naravno, nije nemoguće; ima puno primjera, ali ukupno je toga malo. Nije riječ o diskriminaciju, ali je logično da cure privlače mišićavi muškarci, a dečke ljepuškaste cure. Sprijatelji se čovjek s različitim ljudima. Ali to je to – prijateljstvo. Doduše, zna se iz prijateljstva svašta iznjedriti, ali to baš i nije tako često. Dobro skrećem s teme. U svakom slučaju, čak ti ni ženu nije ugodno gledati dok ona rinta, a ti kurca možeš; a kamoli prijatelje od kojih imaš manja očekivanja. Znači, puno vjerojatnija opcija je osobni asistent koji nije besplatan…

Naravno, bolnica nosi sa sobom troškove.

Prvo da razjasnim razliku između znakova pažnje i mita. Mito se daje prije liječenja i uglavnom je u “papirnatom” obliku. Znak pažnje se daje poslije liječenja i nije u “papirnatom” obliku. Kod nas su znakovi pažnje uobičajeni, malte ne očekivani. Dobro, kad tvoj doktor napravi sve što je u njegovom opisu posla, ajde. Ali kad, na primjer, dežurna doktorica čiji pacijent ti nisi te dolazi obilaziti usred noći nakon što je kontaktirala tvog doktora i ovaj je došao i onda još zbog tebe ostane na dužnosti pola dana nakon završetka dežurstva iako za tim nije bilo potrebe; odnosno zbog tebe je na nogama 36 sati i ti joj onda ne daš neki znak pažnje, pa ili si baš frontalni frontalni kokuz ili đubre malo većeg kalibra…
Onda po kući možeš biti u dronjcima, u tenisicama možeš imati čarape s oderanim petama ili čak rupama na prstima, u hlačama ofucane gaće; ali u bolnici ipak trebaš na nešto ličiti, a opet da nisi u odijelu ili sličnoj “finoj robi”. Ličenje na nešto uglavnom košta.
Danas je boravak u bolnici puno bolji nego prije 10-20 godina. Lijepo imaš laptop i/ili mobitel i vrijeme brzo prođe. Ajde, s obzirom na današnji (tehnološki) standard, mećimo da već imaš laptop i/ili mobitel i to ti nije dodatni trošak, po pacijentu je u prosjeku jedna utičnica, koju nerijetko koristi osoblje za uređaje za potrebe liječenja. Znači, kupi produžni kabel i pazi da žica bude dugačka jer pitaj Boga gdje će biti utičnica (meni je sada bila kod nogu…). Kako ćeš držati laptop kad nećeš moći sjediti? Kupi još i stolić za laptop.
Onda je tu Internet. Da li bolnica ima wi-fi? Sada vjerojatno. Za koju godinicu valjda hoće. Ako ga ima, kolika je brzina? Što kada se svi zakvače? Znači, plati si pošteni mobilni internet. I tako; nađe se tih troškova još.

Invalidnina? Ona pokriva dio tih troškova uz redovitu plaću. Da bi imao redovitu plaću, moraš biti zaposlen, jelte? Čak je i bolovanje neki prihod. Invalidska mirovina? Ona je za one koji ne mogu raditi, ali puno nas može. Zašto bih živio na grbači države kad mogu doprinositi društvu?! Ali moj doprinos državi je ograničen. Ne mogu nosati teret po skladištu, ne mogu konobariti i sl. Zato se i nisam školovao za fizički rad. Poanta je u tome da se “u nuždi” ne mogu zaposliti bilo gdje i tako si osigurati tu redovitu plaću; niti bi mi šef na baušteli tolerirao silna bolovanja. Ovako, kada ne mogu do posla, mogu raditi od doma. Za to mi treba i poštena mašina, odnosno još jedan trošak. Zato kada sam kupovao laptop, ispod i3 nisam ni gledao, ali me budžet ograničio na 4 GB RAM-a, integriranu grafiku i 14″ [zbog prenosivosti (pogotovo u bolnici) nisam htio veći od 13″, ali eto…]. I da, čitateljima koji bi za koju godinicu pročitali post bez da gledaju datum objave i onda si mislili Kaj ovaj bedak pripoveda?! Pa i3 je pizdin dim!, napomenem da je ovaj post pisan ljeti 2018. (a laptop kupljen krajem ’17. ×D )…


Objavljeno prije podne 7.7.2018. u 11:50

Simboli i obilježja

Znaš ono kad se voziš javnim prijevozom do doma? Špica, gužva; treba ti 40 i više minute, tramvaj pun. Šta ćeš? Sluške na uši, glazba i muzika i tih 40 minuta razmišljaš o svemu i svačemu i svakakve pizdarije ti se motaju po glavi.

E, tako se jedan dan meni motalo susjedstvo; preciznije koliko različitih simbola ima u susjednoj nam BiH – kantoni, entiteti – i kako su neki simboli zabranjeni, odnosno da neki kantoni – i čak sama Federacija – nemaju službene simbole.

To mi je malo puno glupo, pa sam još malo razmišljao o tome.

Dobro, za Federaciju su simboli nebitni jer je Federacija ionako svojevrsna protuteža RS-a. Mislim, oba entiteta su umjetne tvorevine mirovnog sporazuma koji je od BiH napravio protektorat (iako bi ovako lijep opis susjeda bio “konfederacija federacije i republike”). Činjenica je da je Daytonom prekinuto krvavo krvoproliće, pa se ne žalim, ali samo kažem 🙂 Federacija je zapravo nužno zlo i postoji samo zato da RS ne bi bio baš pravo dominantan nad kantonima. Ono 48:51 (ne računajući Brčko) ne izgleda kao kad bi se tih 48% površine uspoređivalo sa svakim kantonom pojedinačno. I da, tu je naravno mjesta za više državnih uhljeba 🙂 U biti, u Federaciji su bitni kantoni i ne vidim zašto bi bili potrebni simboli na entitetskoj razini. Dovoljni su državni simboli. Ipak Federacija nema separatističke težnje 🙂

Zapravo je jedini problem Hercegbosanskoj županiji čiji su simboli neustavni “jer predstavljaju samo jedan narod”. Isto vrijedi i za Zapadnohercegovačku županiju, ali budući da Hrvati čine 99% stanovništva županije [da, više nego u Hrvatskoj (90,5%) ×D ], to u ŽZH ne čini nekakav problem 🙂
U HBŽ je situacija drukčija. Mkay, jesmo većinski narod županije, ali sa 77%. Štoviše, u sjevernim općinama Srbi čine apsolutnu većinu.
Budimo realni, nismo sami na svijetu. Izvlačenje kako RS može je prebijedno jer tuđe greške i grijesi ne opravdavaju naše, a o licemjerju da drugima zamjeramo ono što sami činimo, ne bih. Samo ću reći da mrzim licemjerje! Osim toga, malo je glupo da dva kantona u istoj zemlji – i k tomu susjedna! – imaju ista obilježja.

Zapravo, najjednostavnije rješenje za HBŽ koje mi je palo na pamet se upravo krije u RS-u. Kakva je zastava RS-a? Srpska trobojnica jer kao crvena, bijela i plava predstavljaju Slavene, a i Srbi i Hrvati i Bošnjaci su Slaveni. Pa onda neka HBŽ jednostavno makne grb sa zastave i eto ti Slavena! Ako netko ide toliko daleko da misli da bi došlo do zajebuna s Nizozemskom (i/ili Luxemburgom ×D ), neka se ne zamara jer su i Nizozemska (i Luxemburg) države, a HBŽ je kanton. Zato ne brigaj. Vjerojatnost suradnje između Nizozemske (i/ili Luxemburga) i baš HBŽ je minimalna. I “nizozemska” plava (a bogme i crvena) je tamnija (a luxemburška svjetlija). Budući da danas ispis istih boja različite nijanse (ni na papir ni na platno) nije problem… A ako je baš potrebno, kad bi se baš trebala naglasiti razlika, onda ipak stavi grb (ili “amblem”) i mirna Bosna!

Što se grba tiče, tu se isto možemo “ugledati” na RS. Tu od zastave napraviš amblemčić, metneš 10  (kao “Kanton 10”) ili neki kurac u sredinu i mirna Bosna! Jedino ne bi tamo sa strane mećao Hercegbosanska županija ko što oni imaju Republika Srpska jer je naziv županije “škakljiv”. Mislim, ja bih bio malo kreativniji i stavio šahovnicu iznad koje je dvoglavi orao, a ispod su bosanski ljiljani ili tako nešto da svi budu “zadovoljni”, ali amblem tipa ovog što ima RS je najjednostavniji.

Stalno se priča o mogućoj reorganizaciji Federacije koje bi uključivala spajanje HBŽ i ŽZH. Ispričat ću vam priču jednu o kadi na dječjem odjelu ortopedije – na kojem sam često boravio od 1996. do 2007. – u bolnici Šalata u Zagrebu. Kada je bila oronula i nikakva; stara pola stoljeća (barem). Ma, užas živi, a prije svake operacije pod tuš u nju! Zato bi stariji bi brisali na muški/ženski odjel na tuširanje. Ne znam je li kada još uvijek na istom mjestu jer sam davno prerastao dječji odjel, ali poanta je da kada sve vrijeme dok sam ja išao na odjel nije promijenjena jer se ortopedija “seli u novu bolnicu”. Tako je, čekajući selidbu, odjel imao trulu kadu barem 10 godina! Isti je slučaj s Federacijom – pitanje kada će do reorganizacije doći i da li će uopće doći do nje, pogotovo jer bi se njom smanjio broj već spomenutih uhljeba. Pa samo vi čekajte reorganizaciju, a dotle će HBŽ biti bez službenih obilježja…

Sad moram dodaknuti “škakljivost” naziva Hercegbosanska županija 😀 Naziv je neustavan jer “županija nijednim svojim dijelom” nije u Hercegovini. Da… Krajnji jug županije jest u Hercegovini. Možda ne valja jer većina županije nije u Hercegovini, a naziv počinje eto baš Hercegovinom. Šta da ju nazovemo Bosan-hercegovačka županija?! Zato bi bilo lijepo da Ustavni sud ili kaže pravi razlog neustavnosti ili ne jebe mačku mater. Pravi razlog je, naravno da je isti naziv nosila samoproglašena Herceg-Bosna u ratu. Ajde mogu razumjeti da Srbima i Bošnjacima to nije po volji i nek ju oni slobodno zovu Kanton 10 ili kako već. Ali nije HBŽ jedina s nazivom samoproglašene republike iz rata, jelte? Da, pola BiH pripada entitetu koji je isto u ratu bio samoproglašena republika. Jedina razlika je da je RS bio pravo samoproglašen. Herceg-Bosna je priznavala suverenitet Republike BiH barem na papiru. Odnosno, RS je danas ono što je Herceg-Bosna bila u Ratu… S tim da naziv Herceg-Bosna i hercegbosanski ne spominju nijedan narod i nijednu narodnost; ništa ne svojata i nikom ne daje primat. Može li se isto reći za Republiku Srpsku? Ukratko, malo realnosti ne škodi…

Kad već bljezgarim, da još o nečem izbljegarim.

Kanton i/ili županija

U ovom postu sam naizgled naizmjence koristio izraze županija kanton. Iako mi za bh kantone često koristimo termin županija, postoji razlika između kantona i županije i to bitna. Kantoni federalne jedinice poput švicarskih kantona, a županije su jedinice područne samouprave u nekim zemljama (npr. u Hrvatskoj), poput okruga; odnosno autonomija kantona kao federalne jedinice je puno veća nego ona od županije. Zapravo, županije nemaju autonomiju i župan je direktno podložan centralnoj vlasti. Na kraju krajeva, na čelu bh kantona (čak i onih s većinskim hrvatskim stanovništvom) je premijer s vladom, a ne župan bez vlade. Znači, kanton se može zvati Zapadnohercegovačka županija, ali on je i dalje kanton; ono kanton Zapadnohercegovačka županija.

Treći entitet

Stalno se priča o tom trećem entitetu. Čak nam i Milorad daje podršku (ali samo “ako se ne dira ni pedalj RS-a”). E u tom pedlju je kvaka. Što bi značio treći entitet? U najboljem slučaju bi njime Federacija bila podijeljena, a gore spomenuta “protuteža RS-a” bi otišla u krasan kurac i RS bi bio pravo dominantan nad dva nova entiteta (48% bi u tom slučaju bilo pravo puno 😉 ). Postoji pak gora vjerojatnost kojoj Milorad vjerojatno teži. Ustav BiH, BiH definira kao državu koju čine dva entiteta. Uspostavom trećeg bi Milorad i raja mogli reći Mkay, imate dva entiteta; mi vam ne trebamo i dobiti pravni legitimitet za odcjepljenje. Prvi scenarij bi možda prošao bez krvi, ali sa stalnim provokacijama iz RS-a; a ovaj drugi bi zasigurno bio krvav. Zato mislim da treći entitet nije dobra ideja. Jedino što ostaje je već spomenuta reorganizacija Federacije. Po meni bi centralizacija Federacije bila najbolje rješenje da se smanje državni troškovi. Mkay je da kantoni imaju neka ministarstva, sudstvo itd. da bi održali autonomiju. Npr. jasno mi je ministarstvo kulture, ali ministarstvo zdravstva na kantonalnoj razini… Kad već ne može na državnoj, onda je logično da bude na federalnoj… Tako bi se novac mogao bolje rasporediti i troškovi bi se smanjili. Ali da, uhljebi… Zato sumnjam da je reorganizacija Federacije na vidiku…


Objavljeno navečer 3.5.2018. u 10:37

Bezobrazluk ovlaštenog Lenovo servisa – trust in Lenovo seriously shaken

Ispričat ću vam priču jednu o bezobrazluku, nesposobnosti i neprofesionalnosti Zel-cosa, ovlaštenog Lenovo servisa.

Bit će dovoljno da ovdje zalijepim email koji sam poslao Potrošačkom kodu.

I’m gonna tell you about the rudeness, incompetence and unprofessionalism of an authorized Lenovo service in Croatia (actually, the only one). Pasting the email I sent to Lenovo should suffice. So… the email is right under the Croatian one, so stay tuned and keep scrolling 😀

Predmet: Bezobraznost, nesposobnost i neprofesionalnost Zel-cos; ovlaštenog Lenovo servisa

Tekst:

Poštovani,

ovim putem Vam želim ispričati svoje iskustvo sa servisom Zel-cos.

Riječ je o ovlaštenom Lenovo servisu.

Lani sam kupio Lenovo laptop kojemu se pokvario bluetooth. Malo radi, malo ne radi, ali više ne radi. Budući da mi se približavao istek garantnog roka, odlučio sam laptop dati na servis.

Kako vidite na radnom nalogu servisa, dobili su laptop 6. prosinca 2017. Na računu vidite da je laptop kupljen 16. prosinca 2016., odnosno da su ga primili unutar garantnog roka. Međutim, vraćen je prekjučer, 3. siječnja 2018.; odnosno nakon garantnog roka. Kod njih je proveo skoro mjesec dana, a oni su na njemu radili jedan jedini sat, kao što vidite u radnom nalogu. Što su napravili u tom vremenu? NIŠTA, kao što vidite u opisu rada. Da su radili na njemu malo više od sat vremena, možda bi i sami primijetili da bluetooth radi na preskokce. Ja sam doma potrošio pola dana pokušavajući pokrenuti bluetooth na Windowsima i Knoppixu. Nadalje, smo u trgovini gdje je kupljen, potrošili dodatnih dva sata u jednom danu (duplo više nego Zel-cos u 28 dana). Isprobavali smo bluetooth na Windowsima i Ubuntuu. Zato se pitam koji to moćno operativni sustav oni imaju da im je eto sve besprijekorno radili.

Također, reinstalaciju originalnih Windowsa u svrhu popravka u garantnom roku bi oni naplatili i to kao rad od sat vremena. Možda nekom neupućenom mogu prodavati te fore, ali ja znam da reinstalacija Windowsa traje uvrh glave pola sata. Ne znam, valjda bi si udvostručili trud… Ono što je bezobrazno bez obzira na naplaćivanje u garantnom roku i dodavanju potrebnog vremena je da me nisu kontaktirali da me pitaju da li da nastave. Ne znam, svi golubi pismonoše su očito bili prehlađeni 28 dana kad mi se u tom vremenu nisu javili… Ne, nego bi ja ponovno trebao dati laptop njima i dati im blagoslov za reinstalaciju. Praviti budale od ljudi i tjerati ih da bez veze hodaju po gradu je dovoljno bezobrazno. Uz to, ja sam osoba s invaliditetom i nije mi lako ići lijevo-desno po Gradu ko zadnja budala.

Naravno, budući da je garancija istekla, čak i da ponovo ostavim laptop u njihovim brižnim rukama, popravak bi morao platiti. I koliko bih čekao?! Do lipnja bih možda i imao laptop u rukama!

Lijep pozdrav,
*Ime i prezime*

Prilozi: račun laptopa i radni nalog Zel-cosa.

Sve u svemu, Hrvatima nikako ne bih savjetovao kupnju Lenovo laptopa jer je Zel-cos jedini ovlašteni servis u državi. Znači da kada odnesete svog Lenova na servis, pogotovo ako je pod garancijom, vjerojatno će prije ili kasnije završiti kod ovih budala i vjerujte mi, posao s njima će vas koštati puno živaca! Unatoč invaliditetu, za mene je olakšavajuća okolnost da živim u Zagrebu. Mogu misliti kako je Dubrovčanima i Vukovarcima kada ih jebu ovakve budale…


Objavljeno 5.1.2018. poslijepodne u 4:07

 

Mkay, mkay, now for Oonglish:

Before pasting the email, lemme tell you that I couldn’t find a Lenovo Customer Support email address anywhere; neither could I find a way to send them a ticket considering the (un)satisfaction with one of their authorized repair shops. That has shaken my trust in them because a global company like Lenovo should make it as easy as possible for their costumers to communicate with them.

In the end, I Googled out five different Lenovo email addresses and sent them the same email hoping that at least one of them would respond.

Anyway, here’s the email:

Subject: Incompetence, rudeness and behaviour of an authorized Lenovo repair shop because of which I’m never going to buy another Lenovo product and I’m going to spread the word 🙂 (!)

Text:

Dear Lenovo,

Firstly I would like to apologize for contacting you in this manner. I searched for a Lenovo support email contact, but was unsuccessful and found only these addresses. I figured that at least one of you is going to take action.

Long story short: An authorized Lenovo repair shop received a laptop on 6 December 2017, returned the laptop on 3 January 2018, spent a single hour “repairing” the laptop and did nothing in that hour. The repair shop in question is Zel-cos. Since they are the only authorized Lenovo repair shop in Croatia, at least for Ideapad laptops, most broken Lenovo products in Croatia, especially those under warranty, eventually end up in their incompetent hands. To save myself trouble of dealing with them again, I am never going to buy a Lenovo product again and I am going to spread the word to save other people the trouble of dealing with them.

I attached the relevant documents. They are in Croatian and I’m going to provide translations of the relevant parts. You can have the translation verified, of course 😊

I squared the relevant parts in different colours and numbered each square in service_receipt to simplify it as much as possible 😊

1 red square:
Date of reception: 6 December 2017
Date of repair*: 3 January 2018

2 green square:
Time invested into the repair*
Beginning – 13:13
End – 14:13
Time Spent – 1 h

3 purple square:
***WARRANTY*** Device diagnostics: the device powers up normally, OS is being booted normally. Bluetooth doesn’t function correctly
Device has been tested on our OS and it has been established that everything functions correctly. Device’s hardware is sound.
We can offer a reinstallation of the OS for additional payment of 1 hour of work.
The costumer has dropped his request. Cleaning and packing

The bolded text is the diagnostic of the shop where the laptop was bought. We spent two hours (double the time than the repair shop) in a single day (27 days! less than the repair shop…) trying to make the Bluetooth work without success. Only then did we send the laptop to the repair shop.

*Note that they hadn’t repaired anything, but they had kept the laptop with them for a month. The problem with Bluetooth is that it doesn’t work most of the times. If they had actually spent more than a single hour “working” on the thing in 28 days, they might have noticed that themselves. Upon confronting them with that argument, they had the audacity to tell me that “if a device works sometimes, it isn’t broken”. I also bolded “payment”. They request I pay them for repairing a device under warranty and they said it would take 1 hour?! A full hour for OS reinstallation?! 30 minutes tops! However that is not the point. The point is that they didn’t contact me to ask me if I wanted them to proceed. I guess all the carrier pigeons must have been unavailable for 28 days, so it must have been just impossible for them to contact me… I would also like to add that I am a person with disabilities, so while making people walk around the town for no reason is bad enough, walking around the town really is difficult for me.

Moreover, I didn’t drop anything; I hadn’t even been told anything before being handed the laptop back.

Before moving to the issue of warranty, I would like to say that the Bluetooth was tested on Windows, Ubuntu and Knoppix without success. So I do wonder what mighty OS the repair shop uses. Upon asking them the question, I wasn’t given an answer.

I attached the receipt of purchase as a proof that when the laptop had been received, it had been under warranty. However, The warranty expired in the mean time. This was most likely done so I couldn’t intervene on a free repair anymore.

Red square in purchase_receipt says:
Date and time: 16 December 2016 at 16:04

So, while the warranty is not valid any longer, it expired on 16 December, meaning the laptop was under warranty when the repair shop received it (6 December).

I would like to end the email with saying how very disappointed I am with Lenovo. I never expected such an established brand to authorize such a rude and incompetent repair shop.

Best regards,
*Name and surname*

Attachments: purchase receipt of the laptop, receipt of the repair shop


Posted on January 5th, 2018 at 15:07 GMT
Use Time Zone Converter to quickly convert the time

Naprijed-nazad

20161030_082950

Kao i svakog zadnjeg vikenda u 10. i 3. mjesecu, jučer se mediji na veliko raspisali kako “opet” pomičemo sat i kako bi pomicanje sata trebalo ukinuti i bla bla. Zanimljivo je da nikom ne smeta ljetno vrijeme do samog pomicanja sata, odnosno sve je mkay osim ona dva dana u godini kad pomičemo kazaljke.

U biti, jedan takav članak je bio na Indexu. Sad kad sam pomicao sat na blogu, padne mi na pamet da jednostavno tu stavim komentar na članak, nego da imam čitabu na Fejsu.

Inače, ovo nije jedini post u kojem sam gubio vrijeme na vrijeme 😀 Prije nekoliko godina sam napisao Time zones i Time what is time. U njima bljezgarim i o ljetnom vremenu (DST).

U biti, priča kaže sledeće:

Čudite se ko pura dreku, a većina ljudi kurca zna o ljetnom vremenu. Hrpi ljudi je pomicanje sata svake godine takav neočekivani šok iako je pomicanje sata svake godine zadnjih nekoliko desetljeća zadnje nedjelje u listopadu i zadnje nedjelje u ožujku i tu nema ničeg neočekivanog i nepredvidljivog. Ljeti mi (zapravo i veći dio proljeća i pola jeseni jer ljetno vrijeme duže traje) dolaze obavijesti da se nešto događa u 16:00 GMT+1 iako je naravno pisac htio reći da je događaj u 4, a ne 3 PM. I sad, ili ga čekam sat vremena ko budala ili je lik zapravo dobro mislio, pa zakasnim, a nekad nam je nešto toliko važno da ćemo čekati i sat vremena, a ne riskirat da zakasnimo koliko god vjerojatno bilo da je ovaj mislio na kasniji termin. Raja se ponaša kao da smo sada na prirodnom računanju vremena, i sad u vražju mater sudbe li klete skraćujemo dan! Ne znam šta se nitko nije zapitao kako to da sjene iza podneva ne padaju na jug za vrijeme ljetnog vremena… Kad u školama uče računanje vremenski zona, samo se dodaju dodaje/oduzima jedan sat za svakih 15° geog. širine kao da cijeli svijet (jednako) računa ljetno vrijeme ili ono uopće ne postoji (ne bih sad da su neke zemlje same po sebi u krivoj zoni, tako da npr. u Parizu i Madridu nikad nije sat vremena manje nego kod nas 🙂 ). Lijepo se provedeš ako bi na taj način sutra računao vrijeme u New Yorku s kojim je razlika uglavnom 6 sati, ali je sljedeći tjedan 5 sati jer se Ameri tek sljedeću nedjelju vraćaju na zimsko vrijeme. A tek zemlje s ljetnim vremenom na južnoj hemisferi… Razlika sa Sydneyjom je trenutno 9 sati. Od sutra pa do kraja ožujak razlika će bit 10 sati, onda tjedan-dva opet 9 sati, a onda 8 i tako u krug.
I meni ovo pomicanje sata isto diže živac [pogledaj satove na naslovnoj slici, a imam još dva ručna, samo, srećom, riknule im baterije 😀 ] , ali se malo informiraj. Nemoj mi onda plakat da bi u kolovozu bio na plaži do 8 sati, ali je mrak. Ako pak cijelu godinu budemo na ljetnom vremenu, nemoj plakati da se sunce zimi ne pojavljuje do 8 ujutro. Nemojte zaboravit da mi možda jesmo mala zemlja za razliku od Rusije, ali se zato trebamo prilagodit Europi. Baš bi bilo zgodno da prelaskom granice sim i tam svako malo moramo pomicat sat… A kako bi tek turisti uživali u posjetu Lijepoj Našoj 🙂
Ukratko, jedini pravi problem je da ljetno vrijeme više nije ljetno. Sunce ti kalajisano, duže je od zimskog (standardnog). Koliko mi već ide na živac što na posao krećem po mraku. Slično, kad na proljeće prijeđemo na ljetno vrijeme, taman se naviknem da mi bude malo dana ujutro i eto ti mrklog mraka! Istina je da sam zahvalan da ljeti ne sviće u 4, ali što je prerano je prerano. Tako da molim lijepo da ljetno vrijeme ne maknete, ali ga skratite 🙂

Ovo o “poznavanju kurca” govorim iz iskustva. Dok sam kurca znao o ljetnom vremenu i sam sam u njemu vidio samo pomicanje sata i to mi je išlo na živce i samo zbog toga sam htio da se “pomicanje sata” ukine. S “kurcem” sam se dugo družio i o ljetnom vremenu ništa nisam znao godinama. Niti su ga spominjali u školi niti na faksu. Inače, faks o kojem govorim je geografija, tako da je to dosta žalosno. Zapravo, sjećam se da je na prijemnom bio zadatak s računanjem vremenskih zona na gore spomenuti način. Šterc nam je samo jedan sat filozofirao o ljetnom vremenu zato što smo imali slobodno predavanje nekoliko dana nakon pomicanja sata koje nas je potaklo na tu temu. Baš me to predavanje ponukalo da se malo informiram o temi. Ukratko, ljetno vrijeme nije nikakva znanost, ali se (prije prigovaranja) sam moraš informirati; ne možeš računat na (hrvatski) obrazovni sustav 🙂

Kad sam već kod obrazovnog sustava i pomicanja sata, da dotaknem s tim povezamu orijentaciju (pomoću Sunca) 😀 Stalno čujem komentare Ova današnja mladež se ne zna ni orijentirat pomoću Sunca… E pa, koliko se sjećam u školi samo trube Prijepodne je sunce na istoku, u podne na središtu horizonta, a poslijepodne na zapadu. Znači, po zimi je sve to super, samo se smrzneš u šumi 😉 a ljeti se izgubiš u šumi jer si u pola jedan vidio Sunce na “zapadu” 😀 Pravo me zanima da li isto sranje prodaju djeci u Saskatchewanu (provincija u “središtu” Kanade) koji je cijele godine na ljetnom vremenu. Em su zime u Saskatchewanu hladnije nego kod nas, em tamo ima puno više šuma nego u Hrvatskoj; tako da jadni Saskatchewančići stvarno jebu ježa i zimi kad se pogube u šumi ×D

U svem tom džumbusu s pomicanjem sata, samo mi jedna stvar nikako nije jasna. Mkay, noćas su vlakovi stajali sat vremena da bi se vozni red uskladio sa zimskim vremenom. Ali šta rade na proljeće?! 😮 Ubrzaju sve da bi nadoknadili jedan sat?! Molim službeno objašnjenje iz HŽ-a 😀


Objavljeno 30. 10. 2016. godine prijepodne u 11:38

Pravopis (onaj jedan jedini i neponovljivi)

One spelling to rule them all…

Nakon što je na prvi dan škole (5.9.2016.) uz Jutarnji list izašao “jedini” pravopis “odobren za uporabu u školama” i rasprodan odmah ujutro istog dana, danas su ga ponovo “poklonili vjernim čitateljima”. E kako je raja navalila na njega; pravo me zanima hoće li Hrvati odjednom postati pismen narod (nekako sumnjam :/ )… Da su ga barem dali svojim novinarima da ga malo prouče prije prodaje, bilo bi baš lijepo 🙂 Inače, isti pravopis je dostupan na webu.

Eto, drago mi je da se Lijepa naša konačno pridružila zemljama koje imaju u upotrebi službeni pravopis i na njega se čovjek ne može požaliti – pizdarije poput grješke više nisu jedini ispravni oblici, makar ima drugih pizdarija, poput @ za koji pravopis kaže “da se čita pri“…

Ipak, odjeljak Slova mi je digao tlak. Evo da ga tu prepišem:

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Hrvatski se jezik može zapisivati i drugim pismima. U povijesti se zapisivao glagoljicom i hrvatskom [da ne bi bilo zabune da je ćirilica u pitanju kojim slučajem srpska, jelte?] ćirilicom.
Izvor: http://pravopis.hr/slova/

Na webu se pored “glagoljice” i “hrvatske ćirilice” može kliknuti na “O” i onda se lijepo otvore PDF-ovi s tablicama s glagoljicom i hrvatskom ćirilicom, a u tiskanom pravopisu se iste tablice nalaze na kraju pravopisa.

E pa, gospodo draga, hrvatski jezik se u prošlosti pisao i glagoljicom i hrvatskom ćirilicom, ali moderni hrvatski jezik se ne može pisati tim pismima kao što se vidi u priloženim tablicama. Naime, čini mi se da neka slova/glasovi nedostaju (npr. č i )… Ali, eto, pismo na kojem se (moderni) hrvatski jezik stvarno može zapisivati je srpska ćirilica. Tako su u pravopisu priložene tablice s dvama više-manje beskorisnim pismima većini Hrvata, osim onih koji se, naravno, bave jezikom i njegovom poviješću jer ti, ja, on i ona, ne možemo pisati jezik kojim govorimo ni glagoljicom ni hrvatskom ćirilicom, odnosno ne možemo naići ni na tekstove pisane na tim pismima koje bi razumjeli čak ni uz pomoć moćnih tablica u pravopisu. S druge strane, kad bismo htjeli, svoj jezik bismo mogli pisati na (srpskoj) ćirilici, a na tekstove pisane srpskom ćirilicom možemo naići. Eto, šteta da nam pravopis nema još i tablicu srpske ćirilice…

Ne kažem da je srpska ćirilica trebala biti napisana u pravopisu, ali kad nam daju dva beskorisna pisma, a pismo od kojeg bi eventualno mogli imati koristi ne daju… I sad neka mi netko kaže da nemamo komplekse…

Bog i Hrvati!


Objavljeno 14. 9. 2016. godine navečer u 9:38

Pokémon GO

Zadnjih tjedan dana svijetom vlada euforija skupljanja pokemona. I jednostavno mi ne možete reći da i vas nije zahvatila, pogotovo ne nakon službenog izlaska Pokemon GOa u Lijepoj Našoj. Ne, jednostavno vam ne vjerujem ako kažete da ih ne skupljate. Mkay, možda ipak spadate u manjinu čovječanstva (ajde, vlasnika Android i iOS uređaja) koje ih ne skuplja, ali kakve su vjerojatnosti za to? 🙂

U biti, htjedoh se malo osvrnuti na bljezgarije u tekstu Nemojte umisliti da ste kreativni jer igrate Pokemone. Oni su isto što i turska sapunica. Svaka čast autorici i njenoj kolumni. Njen tekst Smrtni grijeh Željke Markić je jednom riječju SAVRŠENSTVO 😀 Ali kad je riječ o pokemonima, odnosno Pokemon GOu, vidi se da igru nije ni pokrenula, ali je jako pametna.

Znači, priča kaže sledeće:

Već se u samom naslovu vidi da priča pizdarije. Nitko, ali baš nitko nije rekao da je igranje Pokemon GOa kreativno, nego da je prednost igre u tome da potiče na kretanje. Em kretanje i kreativnost nisu isto, em time što je navedena jedna prednost nije rečeno da igra nema nikakvih mana. Iskreno, ne znam otkud je izvukla kreativnost. Koji idiot je rekao da je igra u kojoj više-manje sve dobiješ na pladnju kreativna?!

Nakon pročitanih članka o dječaku odnosno djevojci koji su na različitim mjestima i u različito vrijeme nastradali na identičan način – igrajući Pokemon Go, sanjala sam kako provaljujem u skladište Caritasa u potrazi za igračkama Pokemon koje sam (u stvarnosti) poklonila prije par godina, unatoč nećkanju mog mlađeg djeteta.“- ne, za te nezgode nije kriva igra, nego “dječak i djevojka”. Isto tako za nijednu nesreću tijekom igranja Pokemona nije kriva igra (osim ako ti aplikacija nije pokvarila mob) nego igrači, odnosno levati koji ili previše ozbiljno shvaćaju igru ili se previše zadube u nju. Najlakše je okriviti drugog, pogotovo kad taj drugi ni nije čovjek, nego jedna “sotonska” igra, ali ne. Ljudi su napravili tu igru, ljudi je igraju, ljudi su svjesna bića, a ne igra; odnosno čovjek treba paziti, a ne igra koja je namijenjena za zabavu (na 99% video igara se zarađuje kao i 99% drugih oblika zabave, tako da u tom pogledu Pokemoni nisu ništa posebno; ni legići nisu besplatni pa nisam čuo za “LEGO krajnji cilj” 😮 ).

Dakle, igrajmo se, ali budimo takvih stvari svjesni. Kad su u pitanju naša maloljetna djeca, budimo dvostruko svjesni. I prometa, zlonamjernih ljudi, ovisnosti i gubitka privatnosti. – a šta će šmrkavcu pametnjaković od mobitela ili tableta?!

Naime, kako stoji u hrvatskoj inačici vodiča: “Pokémoni se najčešće pojavljuju na frekventnim lokacijama – parkovima, popularnim turističkim odredištima, šoping-centrima, benzinskim postajama.” Divljina i seoski ambijent im baš ne prijaju, osim u slučaju koji ću spomenuti na kraju osvrta. – ovo je najveći misteriji! Ma kako to da su naseljeni prostori najbolje pokriveni GPS-om?! I to kako baš nas Hrvate zadesi ovakva nesreća?! Skandinavci su sigurno prekrili cijelu Laponiju. Jebeš ti i Stockholm, i Göthebourg i Malmö i Oslo i Bergen i Helsinki i Turku, kad međedi u Laponiji trebaju GPS do špilje!

Inače, zadnjih nekoliko dana su pokemoni bili tema vodećih hrvatskih informativnih portala Sprdexa i News Bara 🙂 Evo nekoliko novosti vezanih za pokemone:

Iz Slavonije za Njemačku otišla puna tri autobusa Pokémona
Vlada pronašla način kako zadržati mlade u zemlji: Kupujemo milijun Pokemona!
NIKAD VIĐENO: Penzioner se u tramvaju vozio uz otvorene prozore (uzrok “nikad viđenog” je onix)
Policija ulovila 8 rijetkih Pokémona u Donjem Srbu
USKOK izbacio Kradémon GO: Ulovi sve HDZ-ovce i pošalji ih u Remetinec

P.S. MORAŠ SKUPIT SVE! 😀


Objavljeno 18. VII. 2016. poslijepodne u 5:12

Novohrvatski

Tako ja čitam beogradsko izdanje Witchera, ne razumijem riječ i obratim se Googleu, inače svom dobrom prijatelju. On mi pronađe značenje na Hrvatsko jugosfersko srbskom slovaru. Odmah me naziv slovara zaintrigirao. I tako sam malo prošvrljao po njemu.

Ukratko, da ne tupim, ovdje ću zalijepiti komentar o proslovu slovara koji sam poslao autoru:

Dragi moj “mr. sci. dipl. ing.“:

Filozofira li to o hrvatskom jeziku netko tko osim što koristi slovo X, kojeg nema u hrvatskoj abecedi, u riječima poput “tekst i paradoks”, ne zna ni stvoriti pridjev od imenice, pa umjesto “tekstnih procesa”, ima “tekst procese” (ispričavam se, “text procese”)?

Priča li to netko tko trubi o nezavisnosti o korištenju hrvatskih riječi (da, hrvatska riječ je NEOVISNOST jer mi od ničeg ne zavisimo, nego eventualno o nečem ovisimo)? I onda još trubi o nekoj jugosferi, “srbsko-hrvatskom” jeziku i razlici između hrvatskog i srbskog.
Određena slova u prethodnoj rečenici su podebljana da malo naglasim Vašu mr. sci. diplomiranu inženjersku licemjernost. S jedne strane tu je zalaganje za korijenski pravopis što se vidi u negiranju glasovnih promjena u pismu (siguran sam da biste i “prethodnoj”, napisali “predhodnoj”), a s druge strane tu je pak nepridržavanje vlastitog pravila jer ste riječ “razlici” uredno napisali tako – “razlici” – a ne “razliki” što bi zahtijevao pravi korijenski pravopis. Tako biste sigurno i „obrana“ napisali kako se piše iako bi korijenski bila “odbrana”, ali “odbrana” previše podsjeća na srpsku riječ (pardon, mislih “srbsku rieč”) “odbrana”, zar ne?
Tu je i pisanje “vremena”, “vremenom” i sl. Korijenski bi bilo “malo” primjerenije “vrjemena” i “vrjemenom”…

Idemo dalje: Tu je riječ “sport” ili “šport”. Malo istraživanja će vam potvrditi da “sport” nije srpska riječ kao što “šport” hrvatska riječ. “Sport” su Nijemci preuzeli iz engleskog jezika i kako oni sp čitaju /šp/, riječ su počeli izgovarati pogrešno – /šport/ – i kao takvu ju je preuzeo dio Hrvatske (vjerujem da tako naučni mr. sci. dipl. ing. i sam zna da je naša zemlja tijekom povijesti bila rascjepkana), dok je u druge dijelove Hrvatske ipak ušao “sport” u neiskrivljenom obliku. Zato su danas prihvatljiva oba oblika zapravo iste riječi, pa nije bilo ni potrebe mijenjati naziv ministarstva, je li? Ako ćemo baš cjepidlačiti, “sport” je primjereniji korijenskom pravopisu jer je to izvorni oblik. Usput budi rečeno, većina Hrvata danas kaže /sport/ i zašto ih činiti nepismenima?

Prijeđimo na slovo Đ. Ono nije uvedeno zbog neke srpske urote i zavjere. Istina, lingvist koji ga je uveo je bio Srbin i to Srbin koji se zalagao za zajednički hrvatskosrpski jezik. Znači, logika je da je slovo namijenio i za Hrvate i za Srbe. No, izbacimo sad narodnost i jezike. Bez obzira je li slovo namijenjeno za srpski, hrvatskosrpski ili hrvatski, činjenica je da je se slova D i J često pojavljuju zajedno, odnosno da digraf dj nije baš pogodan za glas /đ/. Zapravo, slovo je korisnije hrvatskom jer se dj često pojavljuje u jekavici (npr. “djeca”). Još da onda koristite logiku i je pišete ie kao i ije ili možda umjesto ije, ne bi dolazilo do konflikata (npr. “dieca”), ali logika je očito prezahtjevna za Vas… Baš zbog korištenja ekavice u Srbiji, odnosno mnogo manje dj konflikata, tamo se digraf često koristi i kada je Đ dostupno (pri pisanju latinice, naravno). U svakom slučaju, digraf je znatno korišteniji u Hrvatskoj, gdje mnogi ljudi Đ zamjenjuju običnim D, nego u Srbiji 🙂

Spomenuo bih rječnik prof. Brodnjaka. Jednostavna i notorna laž je da je rječnik “nestao”. Lako ga možete kupiti u Super knjižari. Također, svaka prominentna znanstvena ustanova ga ima na svojim policama. Postoje samo dva problema kod rječnika: Prvi je da je najnovije izdanje iz 1993., odnosno da rječnik nije ažuriran već dvanaest godina! A ne znam ni kad je ovo zadnje izdanje zadnji put tiskano. Drugi problem je, što tražeći što veći broj različitih riječi, mnoge riječi u rječniku se koriste u hrvatskom i to čak dosta često – sasvim sigurno nam nisu potrebna objašnjenja njihovih značenja – dok s druge strane, mnogo, vjerojatno rjeđih, srpskih riječi nema. To sam uočio čitajući srpske tekstove, zbog kojih sam i kupio rječnik. Često nailazim na riječi kojih u rječniku nema.
Također, naziv rječnika je rječnik, a ne slovar. Na Vaš jugosferski rječnik sam naišao tražeći riječ iz knjige beogradskog izdavača. U biti, kad sam vidio da sam naišao na slovar i da je slovar Hrvatsko jugosfersko srbski, bio sam uvjeren da sam naišao na slovenski rječnik, kojim Slovenci objašnjavaju hrvatske i srpske riječi, kad već ni Hrvati ni Srbi neće. Poanta je da je naziv slovar zavaravanje protivnika.

Lijepi pozdrav,
Ime i prezime

Potom je uslijedio odgovor na moj mail. No, prije nego i njega zalijepim, htio bih reći nešto čega sam se sjetio u međuvremenu.

Radi se o nazivu ministarstva. Kad smo se već dotakli Ministarstva športa, naziv tog ministarstva mi uopće ne smeta kao što sam protiv promjene naziva Ministarstva športa jer za to nema nikakve potrebe Međutim nikako ne razumijem promjenu naziva Ministarstva zdravstva u Ministarstvo zdravlja. Što je zdravlje, a što zdravstvo? Zdravlje je stanje tijela, a zdravstvo je djelatnost zaštite zdravlja. Budući da ministarstvo nije nikakvo tijelo, barem ne u organskom smislu, a u ono je nadležno za djelatnosti zaštite zdravlja i zapravo upravlja njima, promjena naziva nikako nije opravdana. Reći ćete da je ovakvo filozofiranje oko naziva ministarstva beskorisno. Slažem se i jednostavno ne vidim zašto se ispravan naziv mijenjao u pogrešan i pitam se kome je tako bistra ideja uopće pala na pamet…

Još da nadodam, kad već cjepidlačimo, da je i sam naziv slovara netočan čak i kada se koristi korijenski pravopis. Naime, naziv bi trebao biti Hrvatsko-jugosfersko-srbski ili eventualno bez crtica: Hrvatski jugosferski srbski slovar

Mkay, znači naš mr. sci. dipl. ing. mi je odgovorio i ovo je njegov odgovor:

Štovani gospodine

Rado se upuštam u razpravu sa svakim tko je dobronamjeran i spreman je na razpravu “ad rem”, a ne “ad hominem”, jer svaka dobronamjerna i argumentirana primjedba mi je uviek dobro došla. Na žalost, vi me od samog početka vaše poruke nastojite ironično omalovažiti i uvriediti, pa stoga nikakova razprava s vama nema smisla.

Samo Vi živite u svojim jugoslavenskim snovima. Ali, na Vašu žalost Jugoslavije Vam više nema i nikad se neće vratiti.

Na to sam mu poslao sljedeći odgovor:

Štovani,

činjenica je da nemate protuargumenata. Ja sam svoje stavove iznio argumentirano i logički. To što su vaši u ovoj temi stavovi nelogični i licemjerni, ne znači da moji nisu argumentirani. Dobronamjernost je već druga priča. Moji argumenti sasvim sigurno nisu zlonamjerni. Bili su iskreni.Sad što su stavovi u slovaru nelogični i licemjerni, nije moja krivica. Srećom, ni ja nisam za neke razprave, nego više preferiram rasprave… i nemam potrebu za korištenjem stranih, uključujući latinske, frazama.

Što se “Jugoslavije” tiče, bez ikakve uvrede, stvarno je prebijedno nekoga povezivati s Jugoslavijom čim nemate protuargumenata [da, povezivanje s Jugoslavijom nije nikakav (utemeljen) protuargument]. Molim Vas da mi objasnite, zašto bi logika i realnost bile “jugoslavenske”. To više doliči “manje obrazovanim” ljudima, dokazujete da titule ništa ne znače, osim busanja njima (i latinskim izrazima, naravno 🙂 ).

Moram priznati da je zanimljivo Jugoslavija se “meni” nikada više neće vratiti, a pola proslova slovara je posvećeno “pojugoslaviranju” hrvatskog jezika i Hrvatske. Još jedna velika logičnost…
Inače, Ustav RH izričito zabranjuje udruživanje RH s drugim zemljama koje bi na bilo koji način moglo rezultirati formiranjem nove južnoslavenske države, tako da smo relativno “sigurni” od nove Jugoslavije  🙂

Na kraju ću vam reći kako je vaša tvrdnja o tome da ja živim ili bih živio u “jugoslavenskim snovima” preočita laž, ma koliko je vi željeli prikazati istinitom, ili još, gore vjerujete u nju, ali je činjenica da ja pišem ispravnim hrvatskim pravopisom dok je vaš, nazovimo ga korijenski, pravopis čista želja. Čak i da se uvede korijenski pravopis (ako većina tako želi, tko sam ja da to ne prihvatim?), vjerujem da neće biti ovako licemjeran da sve pišemo korijenski, osim onoga što se nekom ne sviđa.

Lijepi pozdrav,
Ime i prezime

To je valjda kraj naše korespondencije, ali bumo videli …rekli su slepci 😀

Što se tiče samog slovara, odnosno rječnika, on je koristan. Na stranu što je pisan “novohrvatskim”, obuhvaća hrvatskosrpski vokabular – znači i hrvatske i srpske i zajedničke nam riječi (npr. pod hrvatskim jasno piše kazalište, a pod srbskim pozorište tako da je Srbinu jasno ko dan da je kazalište pozorište, a Hrvatu da je pozorište kazalište 🙂 ). U kratko, Jugosferski slovar je rječnik kakvog nemaju muda napraviti ni lingvisti s ove ni lingvisti s one strane Save, Dunava i Drine.


Objavljeno 3. XI. 2015. navečer u 8:43