Category Archives: Hrvatski

Zašto bi invalidi trebali imati prednost pri zapošljavanju

Naslov posta je u kondicionalu jer iako Zakon kaže da “osobe s invaliditetom imaju prednost pri zapošljavanju”, u praksi…

Mi jednostavno imamo dodatne troškove koje zdrava raja nema.
Baš se oporavljam od operacije (zapravo dvije jer se zakompliciralo, ali da ne tupim…), pa imam primjer.

Znači, zbog prijašnjih zdravstvenih pizdarija, oporavak koji bi inače bio dug je meni još duži …i kompliciraniji. Najvažnije je da ne mogu na štake. Znači, sljedećih mjesec-dva-tri sam prikovan na kolica.

Sve što mogu sam, radim sam, ali… U kolicima ne mogu u kupaonu i jedva se prebacujem na ćenifu što značajno otežava higijenu, jelte? Da bih oprao ruke, netko mi mora staviti lavor i sapun ispred kupaone. Detaljnije se ne mogu oprati sam.
Danju se redovito prebacujem na ćenifu, ali noću da se prebacujem i strmopizdim… Imam gusku koju ako je napunim (srećom ova 2-3 tjedna koja sam doma još nisam imao potrebu), treba isprazniti. To ne mogu sam bez da ne prolijem pišaku po podu i vjerojatno po sebi, a da ju prolijem po operiranoj nozi (rane još nisu skroz zacijelile) i da vidiš veselja… A šta je sa sranjem?! Uhvatilo me jednu noć. Skoro sam probudio cijeli kvart, ali sam uspio stisnuti zibe …i šupčić.
Piti mogu sam. Ali natočiti si… Iz sudopera ne mogu. Iz frižidera mogu ako u frižideru ima nečeg. U frižider se stavlja kad natočiš vrč u spomenutom sudoperu ili kupiš u dućanu. Po stanu se furam u kolicima, ali na dulje relacije, da… opet ne mogu sam (nošenje namirnica da ne spominjem).
Ni suđe ni posuđe ne mogu sam staviti u spomenuti sudoper, a o pranju dotičnog da ne govorim. A postaviti stol? Mogu …kad mi netko doda / stavi suđe na stol. I tako dalje…
Srećom, mama mi je još u stanju pomagati, ali što kad više neće biti? Možda više neću ići na veće zahvate, pa ću se sam nekako snaći; ali to je malo vjerojatno. I ovdje govorim samo o operacijama. Preostaju mi dvije opcije: osobni asistent ili maltretiranje žene ili prijatelja. Ne bih sad o tome da je baš zbog invaliditeta i onoga što on sa sobom nosi teško naći ženu koja će preuzeti taj teret; koliko god televizija, portali i novine naveli primjera da je partner stupio u dužu vezu unatoč teretu ili čak baš zbog njega. Naravno, nije nemoguće; ima puno primjera, ali ukupno je toga malo. Nije riječ o diskriminaciju, ali je logično da cure privlače mišićavi muškarci, a dečke ljepuškaste cure. Sprijatelji se čovjek s različitim ljudima. Ali to je to – prijateljstvo. Doduše, zna se iz prijateljstva svašta iznjedriti, ali to baš i nije tako često. Dobro skrećem s teme. U svakom slučaju, čak ti ni ženu nije ugodno gledati dok ona rinta, a ti kurca možeš; a kamoli prijatelje od kojih imaš manja očekivanja. Znači, puno vjerojatnija opcija je osobni asistent koji nije besplatan…

Naravno, bolnica nosi sa sobom troškove.

Prvo da razjasnim razliku između znakova pažnje i mita. Mito se daje prije liječenja i uglavnom je u “papirnatom” obliku. Znak pažnje se daje poslije liječenja i nije u “papirnatom” obliku. Kod nas su znakovi pažnje uobičajeni, malte ne očekivani. Dobro, kad tvoj doktor napravi sve što je u njegovom opisu posla, ajde. Ali kad, na primjer, dežurna doktorica čiji pacijent ti nisi te dolazi obilaziti usred noći nakon što je kontaktirala tvog doktora i ovaj je došao i onda još zbog tebe ostane na dužnosti pola dana nakon završetka dežurstva iako za tim nije bilo potrebe; odnosno zbog tebe je na nogama 36 sati i ti joj onda ne daš neki znak pažnje, pa ili si baš frontalni frontalni kokuz ili đubre malo većeg kalibra…
Onda po kući možeš biti u dronjcima, u tenisicama možeš imati čarape s oderanim petama ili čak rupama na prstima, u hlačama ofucane gaće; ali u bolnici ipak trebaš na nešto ličiti, a opet da nisi u odijelu ili sličnoj “finoj robi”. Ličenje na nešto uglavnom košta.
Danas je boravak u bolnici puno bolji nego prije 10-20 godina. Lijepo imaš laptop i/ili mobitel i vrijeme brzo prođe. Ajde, s obzirom na današnji (tehnološki) standard, mećimo da već imaš laptop i/ili mobitel i to ti nije dodatni trošak, po pacijentu je u prosjeku jedna utičnica, koju nerijetko koristi osoblje za uređaje za potrebe liječenja. Znači, kupi produžni kabel i pazi da žica bude dugačka jer pitaj Boga gdje će biti utičnica (meni je sada bila kod nogu…). Kako ćeš držati laptop kad nećeš moći sjediti? Kupi još i stolić za laptop.
Onda je tu Internet. Da li bolnica ima wi-fi? Sada vjerojatno. Za koju godinicu valjda hoće. Ako ga ima, kolika je brzina? Što kada se svi zakvače? Znači, plati si pošteni mobilni internet. I tako; nađe se tih troškova još.

Invalidnina? Ona pokriva dio tih troškova uz redovitu plaću. Da bi imao redovitu plaću, moraš biti zaposlen, jelte? Čak je i bolovanje neki prihod. Invalidska mirovina? Ona je za one koji ne mogu raditi, ali puno nas može. Zašto bih živio na grbači države kad mogu doprinositi društvu?! Ali moj doprinos državi je ograničen. Ne mogu nosati teret po skladištu, ne mogu konobariti i sl. Zato se i nisam školovao za fizički rad. Poanta je u tome da se “u nuždi” ne mogu zaposliti bilo gdje i tako si osigurati tu redovitu plaću; niti bi mi šef na baušteli tolerirao silna bolovanja. Ovako, kada ne mogu do posla, mogu raditi od doma. Za to mi treba i poštena mašina, odnosno još jedan trošak. Zato kada sam kupovao laptop, ispod i3 nisam ni gledao, ali me budžet ograničio na 4 GB RAM-a, integriranu grafiku i 14″ [zbog prenosivosti (pogotovo u bolnici) nisam htio veći od 13″, ali eto…]. I da, čitateljima koji bi za koju godinicu pročitali post bez da gledaju datum objave i onda si mislili Kaj ovaj bedak pripoveda?! Pa i3 je pizdin dim!, napomenem da je ovaj post pisan ljeti 2018. (a laptop kupljen krajem ’17. ×D )…


Objavljeno prije podne 7.7.2018. u 11:50

Advertisements

Simboli i obilježja

Znaš ono kad se voziš javnim prijevozom do doma? Špica, gužva; treba ti 40 i više minute, tramvaj pun. Šta ćeš? Sluške na uši, glazba i muzika i tih 40 minuta razmišljaš o svemu i svačemu i svakakve pizdarije ti se motaju po glavi.

E, tako se jedan dan meni motalo susjedstvo; preciznije koliko različitih simbola ima u susjednoj nam BiH – kantoni, entiteti – i kako su neki simboli zabranjeni, odnosno da neki kantoni – i čak sama Federacija – nemaju službene simbole.

To mi je malo puno glupo, pa sam još malo razmišljao o tome.

Dobro, za Federaciju su simboli nebitni jer je Federacija ionako svojevrsna protuteža RS-a. Mislim, oba entiteta su umjetne tvorevine mirovnog sporazuma koji je od BiH napravio protektorat (iako bi ovako lijep opis susjeda bio “konfederacija federacije i republike”). Činjenica je da je Daytonom prekinuto krvavo krvoproliće, pa se ne žalim, ali samo kažem 🙂 Federacija je zapravo nužno zlo i postoji samo zato da RS ne bi bio baš pravo dominantan nad kantonima. Ono 48:51 (ne računajući Brčko) ne izgleda kao kad bi se tih 48% površine uspoređivalo sa svakim kantonom pojedinačno. I da, tu je naravno mjesta za više državnih uhljeba 🙂 U biti, u Federaciji su bitni kantoni i ne vidim zašto bi bili potrebni simboli na entitetskoj razini. Dovoljni su državni simboli. Ipak Federacija nema separatističke težnje 🙂

Zapravo je jedini problem Hercegbosanskoj županiji čiji su simboli neustavni “jer predstavljaju samo jedan narod”. Isto vrijedi i za Zapadnohercegovačku županiju, ali budući da Hrvati čine 99% stanovništva županije [da, više nego u Hrvatskoj (90,5%) ×D ], to u ŽZH ne čini nekakav problem 🙂
U HBŽ je situacija drukčija. Mkay, jesmo većinski narod županije, ali sa 77%. Štoviše, u sjevernim općinama Srbi čine apsolutnu većinu.
Budimo realni, nismo sami na svijetu. Izvlačenje kako RS može je prebijedno jer tuđe greške i grijesi ne opravdavaju naše, a o licemjerju da drugima zamjeramo ono što sami činimo, ne bih. Samo ću reći da mrzim licemjerje! Osim toga, malo je glupo da dva kantona u istoj zemlji – i k tomu susjedna! – imaju ista obilježja.

Zapravo, najjednostavnije rješenje za HBŽ koje mi je palo na pamet se upravo krije u RS-u. Kakva je zastava RS-a? Srpska trobojnica jer kao crvena, bijela i plava predstavljaju Slavene, a i Srbi i Hrvati i Bošnjaci su Slaveni. Pa onda neka HBŽ jednostavno makne grb sa zastave i eto ti Slavena! Ako netko ide toliko daleko da misli da bi došlo do zajebuna s Nizozemskom (i/ili Luxemburgom ×D ), neka se ne zamara jer su i Nizozemska (i Luxemburg) države, a HBŽ je kanton. Zato ne brigaj. Vjerojatnost suradnje između Nizozemske (i/ili Luxemburga) i baš HBŽ je minimalna. I “nizozemska” plava (a bogme i crvena) je tamnija (a luxemburška svjetlija). Budući da danas ispis istih boja različite nijanse (ni na papir ni na platno) nije problem… A ako je baš potrebno, kad bi se baš trebala naglasiti razlika, onda ipak stavi grb (ili “amblem”) i mirna Bosna!

Što se grba tiče, tu se isto možemo “ugledati” na RS. Tu od zastave napraviš amblemčić, metneš 10  (kao “Kanton 10”) ili neki kurac u sredinu i mirna Bosna! Jedino ne bi tamo sa strane mećao Hercegbosanska županija ko što oni imaju Republika Srpska jer je naziv županije “škakljiv”. Mislim, ja bih bio malo kreativniji i stavio šahovnicu iznad koje je dvoglavi orao, a ispod su bosanski ljiljani ili tako nešto da svi budu “zadovoljni”, ali amblem tipa ovog što ima RS je najjednostavniji.

Stalno se priča o mogućoj reorganizaciji Federacije koje bi uključivala spajanje HBŽ i ŽZH. Ispričat ću vam priču jednu o kadi na dječjem odjelu ortopedije – na kojem sam često boravio od 1996. do 2007. – u bolnici Šalata u Zagrebu. Kada je bila oronula i nikakva; stara pola stoljeća (barem). Ma, užas živi, a prije svake operacije pod tuš u nju! Zato bi stariji bi brisali na muški/ženski odjel na tuširanje. Ne znam je li kada još uvijek na istom mjestu jer sam davno prerastao dječji odjel, ali poanta je da kada sve vrijeme dok sam ja išao na odjel nije promijenjena jer se ortopedija “seli u novu bolnicu”. Tako je, čekajući selidbu, odjel imao trulu kadu barem 10 godina! Isti je slučaj s Federacijom – pitanje kada će do reorganizacije doći i da li će uopće doći do nje, pogotovo jer bi se njom smanjio broj već spomenutih uhljeba. Pa samo vi čekajte reorganizaciju, a dotle će HBŽ biti bez službenih obilježja…

Sad moram dodaknuti “škakljivost” naziva Hercegbosanska županija 😀 Naziv je neustavan jer “županija nijednim svojim dijelom” nije u Hercegovini. Da… Krajnji jug županije jest u Hercegovini. Možda ne valja jer većina županije nije u Hercegovini, a naziv počinje eto baš Hercegovinom. Šta da ju nazovemo Bosan-hercegovačka županija?! Zato bi bilo lijepo da Ustavni sud ili kaže pravi razlog neustavnosti ili ne jebe mačku mater. Pravi razlog je, naravno da je isti naziv nosila samoproglašena Herceg-Bosna u ratu. Ajde mogu razumjeti da Srbima i Bošnjacima to nije po volji i nek ju oni slobodno zovu Kanton 10 ili kako već. Ali nije HBŽ jedina s nazivom samoproglašene republike iz rata, jelte? Da, pola BiH pripada entitetu koji je isto u ratu bio samoproglašena republika. Jedina razlika je da je RS bio pravo samoproglašen. Herceg-Bosna je priznavala suverenitet Republike BiH barem na papiru. Odnosno, RS je danas ono što je Herceg-Bosna bila u Ratu… S tim da naziv Herceg-Bosna i hercegbosanski ne spominju nijedan narod i nijednu narodnost; ništa ne svojata i nikom ne daje primat. Može li se isto reći za Republiku Srpsku? Ukratko, malo realnosti ne škodi…

Kad već bljezgarim, da još o nečem izbljegarim.

Kanton i/ili županija

U ovom postu sam naizgled naizmjence koristio izraze županija kanton. Iako mi za bh kantone često koristimo termin županija, postoji razlika između kantona i županije i to bitna. Kantoni federalne jedinice poput švicarskih kantona, a županije su jedinice područne samouprave u nekim zemljama (npr. u Hrvatskoj), poput okruga; odnosno autonomija kantona kao federalne jedinice je puno veća nego ona od županije. Zapravo, županije nemaju autonomiju i župan je direktno podložan centralnoj vlasti. Na kraju krajeva, na čelu bh kantona (čak i onih s većinskim hrvatskim stanovništvom) je premijer s vladom, a ne župan bez vlade. Znači, kanton se može zvati Zapadnohercegovačka županija, ali on je i dalje kanton; ono kanton Zapadnohercegovačka županija.

Treći entitet

Stalno se priča o tom trećem entitetu. Čak nam i Milorad daje podršku (ali samo “ako se ne dira ni pedalj RS-a”). E u tom pedlju je kvaka. Što bi značio treći entitet? U najboljem slučaju bi njime Federacija bila podijeljena, a gore spomenuta “protuteža RS-a” bi otišla u krasan kurac i RS bi bio pravo dominantan nad dva nova entiteta (48% bi u tom slučaju bilo pravo puno 😉 ). Postoji pak gora vjerojatnost kojoj Milorad vjerojatno teži. Ustav BiH, BiH definira kao državu koju čine dva entiteta. Uspostavom trećeg bi Milorad i raja mogli reći Mkay, imate dva entiteta; mi vam ne trebamo i dobiti pravni legitimitet za odcjepljenje. Prvi scenarij bi možda prošao bez krvi, ali sa stalnim provokacijama iz RS-a; a ovaj drugi bi zasigurno bio krvav. Zato mislim da treći entitet nije dobra ideja. Jedino što ostaje je već spomenuta reorganizacija Federacije. Po meni bi centralizacija Federacije bila najbolje rješenje da se smanje državni troškovi. Mkay je da kantoni imaju neka ministarstva, sudstvo itd. da bi održali autonomiju. Npr. jasno mi je ministarstvo kulture, ali ministarstvo zdravstva na kantonalnoj razini… Kad već ne može na državnoj, onda je logično da bude na federalnoj… Tako bi se novac mogao bolje rasporediti i troškovi bi se smanjili. Ali da, uhljebi… Zato sumnjam da je reorganizacija Federacije na vidiku…


Objavljeno navečer 3.5.2018. u 10:37

Bezobrazluk ovlaštenog Lenovo servisa – trust in Lenovo seriously shaken

Ispričat ću vam priču jednu o bezobrazluku, nesposobnosti i neprofesionalnosti Zel-cosa, ovlaštenog Lenovo servisa.

Bit će dovoljno da ovdje zalijepim email koji sam poslao Potrošačkom kodu.

I’m gonna tell you about the rudeness, incompetence and unprofessionalism of an authorized Lenovo service in Croatia (actually, the only one). Pasting the email I sent to Lenovo should suffice. So… the email is right under the Croatian one, so stay tuned and keep scrolling 😀

Predmet: Bezobraznost, nesposobnost i neprofesionalnost Zel-cos; ovlaštenog Lenovo servisa

Tekst:

Poštovani,

ovim putem Vam želim ispričati svoje iskustvo sa servisom Zel-cos.

Riječ je o ovlaštenom Lenovo servisu.

Lani sam kupio Lenovo laptop kojemu se pokvario bluetooth. Malo radi, malo ne radi, ali više ne radi. Budući da mi se približavao istek garantnog roka, odlučio sam laptop dati na servis.

Kako vidite na radnom nalogu servisa, dobili su laptop 6. prosinca 2017. Na računu vidite da je laptop kupljen 16. prosinca 2016., odnosno da su ga primili unutar garantnog roka. Međutim, vraćen je prekjučer, 3. siječnja 2018.; odnosno nakon garantnog roka. Kod njih je proveo skoro mjesec dana, a oni su na njemu radili jedan jedini sat, kao što vidite u radnom nalogu. Što su napravili u tom vremenu? NIŠTA, kao što vidite u opisu rada. Da su radili na njemu malo više od sat vremena, možda bi i sami primijetili da bluetooth radi na preskokce. Ja sam doma potrošio pola dana pokušavajući pokrenuti bluetooth na Windowsima i Knoppixu. Nadalje, smo u trgovini gdje je kupljen, potrošili dodatnih dva sata u jednom danu (duplo više nego Zel-cos u 28 dana). Isprobavali smo bluetooth na Windowsima i Ubuntuu. Zato se pitam koji to moćno operativni sustav oni imaju da im je eto sve besprijekorno radili.

Također, reinstalaciju originalnih Windowsa u svrhu popravka u garantnom roku bi oni naplatili i to kao rad od sat vremena. Možda nekom neupućenom mogu prodavati te fore, ali ja znam da reinstalacija Windowsa traje uvrh glave pola sata. Ne znam, valjda bi si udvostručili trud… Ono što je bezobrazno bez obzira na naplaćivanje u garantnom roku i dodavanju potrebnog vremena je da me nisu kontaktirali da me pitaju da li da nastave. Ne znam, svi golubi pismonoše su očito bili prehlađeni 28 dana kad mi se u tom vremenu nisu javili… Ne, nego bi ja ponovno trebao dati laptop njima i dati im blagoslov za reinstalaciju. Praviti budale od ljudi i tjerati ih da bez veze hodaju po gradu je dovoljno bezobrazno. Uz to, ja sam osoba s invaliditetom i nije mi lako ići lijevo-desno po Gradu ko zadnja budala.

Naravno, budući da je garancija istekla, čak i da ponovo ostavim laptop u njihovim brižnim rukama, popravak bi morao platiti. I koliko bih čekao?! Do lipnja bih možda i imao laptop u rukama!

Lijep pozdrav,
*Ime i prezime*

Prilozi: račun laptopa i radni nalog Zel-cosa.

Sve u svemu, Hrvatima nikako ne bih savjetovao kupnju Lenovo laptopa jer je Zel-cos jedini ovlašteni servis u državi. Znači da kada odnesete svog Lenova na servis, pogotovo ako je pod garancijom, vjerojatno će prije ili kasnije završiti kod ovih budala i vjerujte mi, posao s njima će vas koštati puno živaca! Unatoč invaliditetu, za mene je olakšavajuća okolnost da živim u Zagrebu. Mogu misliti kako je Dubrovčanima i Vukovarcima kada ih jebu ovakve budale…


Objavljeno 5.1.2018. poslijepodne u 4:07

 

Mkay, mkay, now for Oonglish:

Before pasting the email, lemme tell you that I couldn’t find a Lenovo Customer Support email address anywhere; neither could I find a way to send them a ticket considering the (un)satisfaction with one of their authorized repair shops. That has shaken my trust in them because a global company like Lenovo should make it as easy as possible for their costumers to communicate with them.

In the end, I Googled out five different Lenovo email addresses and sent them the same email hoping that at least one of them would respond.

Anyway, here’s the email:

Subject: Incompetence, rudeness and behaviour of an authorized Lenovo repair shop because of which I’m never going to buy another Lenovo product and I’m going to spread the word 🙂 (!)

Text:

Dear Lenovo,

Firstly I would like to apologize for contacting you in this manner. I searched for a Lenovo support email contact, but was unsuccessful and found only these addresses. I figured that at least one of you is going to take action.

Long story short: An authorized Lenovo repair shop received a laptop on 6 December 2017, returned the laptop on 3 January 2018, spent a single hour “repairing” the laptop and did nothing in that hour. The repair shop in question is Zel-cos. Since they are the only authorized Lenovo repair shop in Croatia, at least for Ideapad laptops, most broken Lenovo products in Croatia, especially those under warranty, eventually end up in their incompetent hands. To save myself trouble of dealing with them again, I am never going to buy a Lenovo product again and I am going to spread the word to save other people the trouble of dealing with them.

I attached the relevant documents. They are in Croatian and I’m going to provide translations of the relevant parts. You can have the translation verified, of course 😊

I squared the relevant parts in different colours and numbered each square in service_receipt to simplify it as much as possible 😊

1 red square:
Date of reception: 6 December 2017
Date of repair*: 3 January 2018

2 green square:
Time invested into the repair*
Beginning – 13:13
End – 14:13
Time Spent – 1 h

3 purple square:
***WARRANTY*** Device diagnostics: the device powers up normally, OS is being booted normally. Bluetooth doesn’t function correctly
Device has been tested on our OS and it has been established that everything functions correctly. Device’s hardware is sound.
We can offer a reinstallation of the OS for additional payment of 1 hour of work.
The costumer has dropped his request. Cleaning and packing

The bolded text is the diagnostic of the shop where the laptop was bought. We spent two hours (double the time than the repair shop) in a single day (27 days! less than the repair shop…) trying to make the Bluetooth work without success. Only then did we send the laptop to the repair shop.

*Note that they hadn’t repaired anything, but they had kept the laptop with them for a month. The problem with Bluetooth is that it doesn’t work most of the times. If they had actually spent more than a single hour “working” on the thing in 28 days, they might have noticed that themselves. Upon confronting them with that argument, they had the audacity to tell me that “if a device works sometimes, it isn’t broken”. I also bolded “payment”. They request I pay them for repairing a device under warranty and they said it would take 1 hour?! A full hour for OS reinstallation?! 30 minutes tops! However that is not the point. The point is that they didn’t contact me to ask me if I wanted them to proceed. I guess all the carrier pigeons must have been unavailable for 28 days, so it must have been just impossible for them to contact me… I would also like to add that I am a person with disabilities, so while making people walk around the town for no reason is bad enough, walking around the town really is difficult for me.

Moreover, I didn’t drop anything; I hadn’t even been told anything before being handed the laptop back.

Before moving to the issue of warranty, I would like to say that the Bluetooth was tested on Windows, Ubuntu and Knoppix without success. So I do wonder what mighty OS the repair shop uses. Upon asking them the question, I wasn’t given an answer.

I attached the receipt of purchase as a proof that when the laptop had been received, it had been under warranty. However, The warranty expired in the mean time. This was most likely done so I couldn’t intervene on a free repair anymore.

Red square in purchase_receipt says:
Date and time: 16 December 2016 at 16:04

So, while the warranty is not valid any longer, it expired on 16 December, meaning the laptop was under warranty when the repair shop received it (6 December).

I would like to end the email with saying how very disappointed I am with Lenovo. I never expected such an established brand to authorize such a rude and incompetent repair shop.

Best regards,
*Name and surname*

Attachments: purchase receipt of the laptop, receipt of the repair shop


Posted on January 5th, 2018 at 15:07 GMT
Use Time Zone Converter to quickly convert the time

Naprijed-nazad

20161030_082950

Kao i svakog zadnjeg vikenda u 10. i 3. mjesecu, jučer se mediji na veliko raspisali kako “opet” pomičemo sat i kako bi pomicanje sata trebalo ukinuti i bla bla. Zanimljivo je da nikom ne smeta ljetno vrijeme do samog pomicanja sata, odnosno sve je mkay osim ona dva dana u godini kad pomičemo kazaljke.

U biti, jedan takav članak je bio na Indexu. Sad kad sam pomicao sat na blogu, padne mi na pamet da jednostavno tu stavim komentar na članak, nego da imam čitabu na Fejsu.

Inače, ovo nije jedini post u kojem sam gubio vrijeme na vrijeme 😀 Prije nekoliko godina sam napisao Time zones i Time what is time. U njima bljezgarim i o ljetnom vremenu (DST).

U biti, priča kaže sledeće:

Čudite se ko pura dreku, a većina ljudi kurca zna o ljetnom vremenu. Hrpi ljudi je pomicanje sata svake godine takav neočekivani šok iako je pomicanje sata svake godine zadnjih nekoliko desetljeća zadnje nedjelje u listopadu i zadnje nedjelje u ožujku i tu nema ničeg neočekivanog i nepredvidljivog. Ljeti mi (zapravo i veći dio proljeća i pola jeseni jer ljetno vrijeme duže traje) dolaze obavijesti da se nešto događa u 16:00 GMT+1 iako je naravno pisac htio reći da je događaj u 4, a ne 3 PM. I sad, ili ga čekam sat vremena ko budala ili je lik zapravo dobro mislio, pa zakasnim, a nekad nam je nešto toliko važno da ćemo čekati i sat vremena, a ne riskirat da zakasnimo koliko god vjerojatno bilo da je ovaj mislio na kasniji termin. Raja se ponaša kao da smo sada na prirodnom računanju vremena, i sad u vražju mater sudbe li klete skraćujemo dan! Ne znam šta se nitko nije zapitao kako to da sjene iza podneva ne padaju na jug za vrijeme ljetnog vremena… Kad u školama uče računanje vremenski zona, samo se dodaju dodaje/oduzima jedan sat za svakih 15° geog. širine kao da cijeli svijet (jednako) računa ljetno vrijeme ili ono uopće ne postoji (ne bih sad da su neke zemlje same po sebi u krivoj zoni, tako da npr. u Parizu i Madridu nikad nije sat vremena manje nego kod nas 🙂 ). Lijepo se provedeš ako bi na taj način sutra računao vrijeme u New Yorku s kojim je razlika uglavnom 6 sati, ali je sljedeći tjedan 5 sati jer se Ameri tek sljedeću nedjelju vraćaju na zimsko vrijeme. A tek zemlje s ljetnim vremenom na južnoj hemisferi… Razlika sa Sydneyjom je trenutno 9 sati. Od sutra pa do kraja ožujak razlika će bit 10 sati, onda tjedan-dva opet 9 sati, a onda 8 i tako u krug.
I meni ovo pomicanje sata isto diže živac [pogledaj satove na naslovnoj slici, a imam još dva ručna, samo, srećom, riknule im baterije 😀 ] , ali se malo informiraj. Nemoj mi onda plakat da bi u kolovozu bio na plaži do 8 sati, ali je mrak. Ako pak cijelu godinu budemo na ljetnom vremenu, nemoj plakati da se sunce zimi ne pojavljuje do 8 ujutro. Nemojte zaboravit da mi možda jesmo mala zemlja za razliku od Rusije, ali se zato trebamo prilagodit Europi. Baš bi bilo zgodno da prelaskom granice sim i tam svako malo moramo pomicat sat… A kako bi tek turisti uživali u posjetu Lijepoj Našoj 🙂
Ukratko, jedini pravi problem je da ljetno vrijeme više nije ljetno. Sunce ti kalajisano, duže je od zimskog (standardnog). Koliko mi već ide na živac što na posao krećem po mraku. Slično, kad na proljeće prijeđemo na ljetno vrijeme, taman se naviknem da mi bude malo dana ujutro i eto ti mrklog mraka! Istina je da sam zahvalan da ljeti ne sviće u 4, ali što je prerano je prerano. Tako da molim lijepo da ljetno vrijeme ne maknete, ali ga skratite 🙂

Ovo o “poznavanju kurca” govorim iz iskustva. Dok sam kurca znao o ljetnom vremenu i sam sam u njemu vidio samo pomicanje sata i to mi je išlo na živce i samo zbog toga sam htio da se “pomicanje sata” ukine. S “kurcem” sam se dugo družio i o ljetnom vremenu ništa nisam znao godinama. Niti su ga spominjali u školi niti na faksu. Inače, faks o kojem govorim je geografija, tako da je to dosta žalosno. Zapravo, sjećam se da je na prijemnom bio zadatak s računanjem vremenskih zona na gore spomenuti način. Šterc nam je samo jedan sat filozofirao o ljetnom vremenu zato što smo imali slobodno predavanje nekoliko dana nakon pomicanja sata koje nas je potaklo na tu temu. Baš me to predavanje ponukalo da se malo informiram o temi. Ukratko, ljetno vrijeme nije nikakva znanost, ali se (prije prigovaranja) sam moraš informirati; ne možeš računat na (hrvatski) obrazovni sustav 🙂

Kad sam već kod obrazovnog sustava i pomicanja sata, da dotaknem s tim povezamu orijentaciju (pomoću Sunca) 😀 Stalno čujem komentare Ova današnja mladež se ne zna ni orijentirat pomoću Sunca… E pa, koliko se sjećam u školi samo trube Prijepodne je sunce na istoku, u podne na središtu horizonta, a poslijepodne na zapadu. Znači, po zimi je sve to super, samo se smrzneš u šumi 😉 a ljeti se izgubiš u šumi jer si u pola jedan vidio Sunce na “zapadu” 😀 Pravo me zanima da li isto sranje prodaju djeci u Saskatchewanu (provincija u “središtu” Kanade) koji je cijele godine na ljetnom vremenu. Em su zime u Saskatchewanu hladnije nego kod nas, em tamo ima puno više šuma nego u Hrvatskoj; tako da jadni Saskatchewančići stvarno jebu ježa i zimi kad se pogube u šumi ×D

U svem tom džumbusu s pomicanjem sata, samo mi jedna stvar nikako nije jasna. Mkay, noćas su vlakovi stajali sat vremena da bi se vozni red uskladio sa zimskim vremenom. Ali šta rade na proljeće?! 😮 Ubrzaju sve da bi nadoknadili jedan sat?! Molim službeno objašnjenje iz HŽ-a 😀


Objavljeno 30. 10. 2016. godine prijepodne u 11:38

Pravopis (onaj jedan jedini i neponovljivi)

One spelling to rule them all…

Nakon što je na prvi dan škole (5.9.2016.) uz Jutarnji list izašao “jedini” pravopis “odobren za uporabu u školama” i rasprodan odmah ujutro istog dana, danas su ga ponovo “poklonili vjernim čitateljima”. E kako je raja navalila na njega; pravo me zanima hoće li Hrvati odjednom postati pismen narod (nekako sumnjam :/ )… Da su ga barem dali svojim novinarima da ga malo prouče prije prodaje, bilo bi baš lijepo 🙂 Inače, isti pravopis je dostupan na webu.

Eto, drago mi je da se Lijepa naša konačno pridružila zemljama koje imaju u upotrebi službeni pravopis i na njega se čovjek ne može požaliti – pizdarije poput grješke više nisu jedini ispravni oblici, makar ima drugih pizdarija, poput @ za koji pravopis kaže “da se čita pri“…

Ipak, odjeljak Slova mi je digao tlak. Evo da ga tu prepišem:

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Hrvatski se jezik može zapisivati i drugim pismima. U povijesti se zapisivao glagoljicom i hrvatskom [da ne bi bilo zabune da je ćirilica u pitanju kojim slučajem srpska, jelte?] ćirilicom.
Izvor: http://pravopis.hr/slova/

Na webu se pored “glagoljice” i “hrvatske ćirilice” može kliknuti na “O” i onda se lijepo otvore PDF-ovi s tablicama s glagoljicom i hrvatskom ćirilicom, a u tiskanom pravopisu se iste tablice nalaze na kraju pravopisa.

E pa, gospodo draga, hrvatski jezik se u prošlosti pisao i glagoljicom i hrvatskom ćirilicom, ali moderni hrvatski jezik se ne može pisati tim pismima kao što se vidi u priloženim tablicama. Naime, čini mi se da neka slova/glasovi nedostaju (npr. č i )… Ali, eto, pismo na kojem se (moderni) hrvatski jezik stvarno može zapisivati je srpska ćirilica. Tako su u pravopisu priložene tablice s dvama više-manje beskorisnim pismima većini Hrvata, osim onih koji se, naravno, bave jezikom i njegovom poviješću jer ti, ja, on i ona, ne možemo pisati jezik kojim govorimo ni glagoljicom ni hrvatskom ćirilicom, odnosno ne možemo naići ni na tekstove pisane na tim pismima koje bi razumjeli čak ni uz pomoć moćnih tablica u pravopisu. S druge strane, kad bismo htjeli, svoj jezik bismo mogli pisati na (srpskoj) ćirilici, a na tekstove pisane srpskom ćirilicom možemo naići. Eto, šteta da nam pravopis nema još i tablicu srpske ćirilice…

Ne kažem da je srpska ćirilica trebala biti napisana u pravopisu, ali kad nam daju dva beskorisna pisma, a pismo od kojeg bi eventualno mogli imati koristi ne daju… I sad neka mi netko kaže da nemamo komplekse…

Bog i Hrvati!


Objavljeno 14. 9. 2016. godine navečer u 9:38

Pokémon GO

Zadnjih tjedan dana svijetom vlada euforija skupljanja pokemona. I jednostavno mi ne možete reći da i vas nije zahvatila, pogotovo ne nakon službenog izlaska Pokemon GOa u Lijepoj Našoj. Ne, jednostavno vam ne vjerujem ako kažete da ih ne skupljate. Mkay, možda ipak spadate u manjinu čovječanstva (ajde, vlasnika Android i iOS uređaja) koje ih ne skuplja, ali kakve su vjerojatnosti za to? 🙂

U biti, htjedoh se malo osvrnuti na bljezgarije u tekstu Nemojte umisliti da ste kreativni jer igrate Pokemone. Oni su isto što i turska sapunica. Svaka čast autorici i njenoj kolumni. Njen tekst Smrtni grijeh Željke Markić je jednom riječju SAVRŠENSTVO 😀 Ali kad je riječ o pokemonima, odnosno Pokemon GOu, vidi se da igru nije ni pokrenula, ali je jako pametna.

Znači, priča kaže sledeće:

Već se u samom naslovu vidi da priča pizdarije. Nitko, ali baš nitko nije rekao da je igranje Pokemon GOa kreativno, nego da je prednost igre u tome da potiče na kretanje. Em kretanje i kreativnost nisu isto, em time što je navedena jedna prednost nije rečeno da igra nema nikakvih mana. Iskreno, ne znam otkud je izvukla kreativnost. Koji idiot je rekao da je igra u kojoj više-manje sve dobiješ na pladnju kreativna?!

Nakon pročitanih članka o dječaku odnosno djevojci koji su na različitim mjestima i u različito vrijeme nastradali na identičan način – igrajući Pokemon Go, sanjala sam kako provaljujem u skladište Caritasa u potrazi za igračkama Pokemon koje sam (u stvarnosti) poklonila prije par godina, unatoč nećkanju mog mlađeg djeteta.“- ne, za te nezgode nije kriva igra, nego “dječak i djevojka”. Isto tako za nijednu nesreću tijekom igranja Pokemona nije kriva igra (osim ako ti aplikacija nije pokvarila mob) nego igrači, odnosno levati koji ili previše ozbiljno shvaćaju igru ili se previše zadube u nju. Najlakše je okriviti drugog, pogotovo kad taj drugi ni nije čovjek, nego jedna “sotonska” igra, ali ne. Ljudi su napravili tu igru, ljudi je igraju, ljudi su svjesna bića, a ne igra; odnosno čovjek treba paziti, a ne igra koja je namijenjena za zabavu (na 99% video igara se zarađuje kao i 99% drugih oblika zabave, tako da u tom pogledu Pokemoni nisu ništa posebno; ni legići nisu besplatni pa nisam čuo za “LEGO krajnji cilj” 😮 ).

Dakle, igrajmo se, ali budimo takvih stvari svjesni. Kad su u pitanju naša maloljetna djeca, budimo dvostruko svjesni. I prometa, zlonamjernih ljudi, ovisnosti i gubitka privatnosti. – a šta će šmrkavcu pametnjaković od mobitela ili tableta?!

Naime, kako stoji u hrvatskoj inačici vodiča: “Pokémoni se najčešće pojavljuju na frekventnim lokacijama – parkovima, popularnim turističkim odredištima, šoping-centrima, benzinskim postajama.” Divljina i seoski ambijent im baš ne prijaju, osim u slučaju koji ću spomenuti na kraju osvrta. – ovo je najveći misteriji! Ma kako to da su naseljeni prostori najbolje pokriveni GPS-om?! I to kako baš nas Hrvate zadesi ovakva nesreća?! Skandinavci su sigurno prekrili cijelu Laponiju. Jebeš ti i Stockholm, i Göthebourg i Malmö i Oslo i Bergen i Helsinki i Turku, kad međedi u Laponiji trebaju GPS do špilje!

Inače, zadnjih nekoliko dana su pokemoni bili tema vodećih hrvatskih informativnih portala Sprdexa i News Bara 🙂 Evo nekoliko novosti vezanih za pokemone:

Iz Slavonije za Njemačku otišla puna tri autobusa Pokémona
Vlada pronašla način kako zadržati mlade u zemlji: Kupujemo milijun Pokemona!
NIKAD VIĐENO: Penzioner se u tramvaju vozio uz otvorene prozore (uzrok “nikad viđenog” je onix)
Policija ulovila 8 rijetkih Pokémona u Donjem Srbu
USKOK izbacio Kradémon GO: Ulovi sve HDZ-ovce i pošalji ih u Remetinec

P.S. MORAŠ SKUPIT SVE! 😀


Objavljeno 18. VII. 2016. poslijepodne u 5:12

Novohrvatski

Tako ja čitam beogradsko izdanje Witchera, ne razumijem riječ i obratim se Googleu, inače svom dobrom prijatelju. On mi pronađe značenje na Hrvatsko jugosfersko srbskom slovaru. Odmah me naziv slovara zaintrigirao. I tako sam malo prošvrljao po njemu.

Ukratko, da ne tupim, ovdje ću zalijepiti komentar o proslovu slovara koji sam poslao autoru:

Dragi moj “mr. sci. dipl. ing.“:

Filozofira li to o hrvatskom jeziku netko tko osim što koristi slovo X, kojeg nema u hrvatskoj abecedi, u riječima poput “tekst i paradoks”, ne zna ni stvoriti pridjev od imenice, pa umjesto “tekstnih procesa”, ima “tekst procese” (ispričavam se, “text procese”)?

Priča li to netko tko trubi o nezavisnosti o korištenju hrvatskih riječi (da, hrvatska riječ je NEOVISNOST jer mi od ničeg ne zavisimo, nego eventualno o nečem ovisimo)? I onda još trubi o nekoj jugosferi, “srbsko-hrvatskom” jeziku i razlici između hrvatskog i srbskog.
Određena slova u prethodnoj rečenici su podebljana da malo naglasim Vašu mr. sci. diplomiranu inženjersku licemjernost. S jedne strane tu je zalaganje za korijenski pravopis što se vidi u negiranju glasovnih promjena u pismu (siguran sam da biste i “prethodnoj”, napisali “predhodnoj”), a s druge strane tu je pak nepridržavanje vlastitog pravila jer ste riječ “razlici” uredno napisali tako – “razlici” – a ne “razliki” što bi zahtijevao pravi korijenski pravopis. Tako biste sigurno i „obrana“ napisali kako se piše iako bi korijenski bila “odbrana”, ali “odbrana” previše podsjeća na srpsku riječ (pardon, mislih “srbsku rieč”) “odbrana”, zar ne?
Tu je i pisanje “vremena”, “vremenom” i sl. Korijenski bi bilo “malo” primjerenije “vrjemena” i “vrjemenom”…

Idemo dalje: Tu je riječ “sport” ili “šport”. Malo istraživanja će vam potvrditi da “sport” nije srpska riječ kao što “šport” hrvatska riječ. “Sport” su Nijemci preuzeli iz engleskog jezika i kako oni sp čitaju /šp/, riječ su počeli izgovarati pogrešno – /šport/ – i kao takvu ju je preuzeo dio Hrvatske (vjerujem da tako naučni mr. sci. dipl. ing. i sam zna da je naša zemlja tijekom povijesti bila rascjepkana), dok je u druge dijelove Hrvatske ipak ušao “sport” u neiskrivljenom obliku. Zato su danas prihvatljiva oba oblika zapravo iste riječi, pa nije bilo ni potrebe mijenjati naziv ministarstva, je li? Ako ćemo baš cjepidlačiti, “sport” je primjereniji korijenskom pravopisu jer je to izvorni oblik. Usput budi rečeno, većina Hrvata danas kaže /sport/ i zašto ih činiti nepismenima?

Prijeđimo na slovo Đ. Ono nije uvedeno zbog neke srpske urote i zavjere. Istina, lingvist koji ga je uveo je bio Srbin i to Srbin koji se zalagao za zajednički hrvatskosrpski jezik. Znači, logika je da je slovo namijenio i za Hrvate i za Srbe. No, izbacimo sad narodnost i jezike. Bez obzira je li slovo namijenjeno za srpski, hrvatskosrpski ili hrvatski, činjenica je da je se slova D i J često pojavljuju zajedno, odnosno da digraf dj nije baš pogodan za glas /đ/. Zapravo, slovo je korisnije hrvatskom jer se dj često pojavljuje u jekavici (npr. “djeca”). Još da onda koristite logiku i je pišete ie kao i ije ili možda umjesto ije, ne bi dolazilo do konflikata (npr. “dieca”), ali logika je očito prezahtjevna za Vas… Baš zbog korištenja ekavice u Srbiji, odnosno mnogo manje dj konflikata, tamo se digraf često koristi i kada je Đ dostupno (pri pisanju latinice, naravno). U svakom slučaju, digraf je znatno korišteniji u Hrvatskoj, gdje mnogi ljudi Đ zamjenjuju običnim D, nego u Srbiji 🙂

Spomenuo bih rječnik prof. Brodnjaka. Jednostavna i notorna laž je da je rječnik “nestao”. Lako ga možete kupiti u Super knjižari. Također, svaka prominentna znanstvena ustanova ga ima na svojim policama. Postoje samo dva problema kod rječnika: Prvi je da je najnovije izdanje iz 1993., odnosno da rječnik nije ažuriran već dvanaest godina! A ne znam ni kad je ovo zadnje izdanje zadnji put tiskano. Drugi problem je, što tražeći što veći broj različitih riječi, mnoge riječi u rječniku se koriste u hrvatskom i to čak dosta često – sasvim sigurno nam nisu potrebna objašnjenja njihovih značenja – dok s druge strane, mnogo, vjerojatno rjeđih, srpskih riječi nema. To sam uočio čitajući srpske tekstove, zbog kojih sam i kupio rječnik. Često nailazim na riječi kojih u rječniku nema.
Također, naziv rječnika je rječnik, a ne slovar. Na Vaš jugosferski rječnik sam naišao tražeći riječ iz knjige beogradskog izdavača. U biti, kad sam vidio da sam naišao na slovar i da je slovar Hrvatsko jugosfersko srbski, bio sam uvjeren da sam naišao na slovenski rječnik, kojim Slovenci objašnjavaju hrvatske i srpske riječi, kad već ni Hrvati ni Srbi neće. Poanta je da je naziv slovar zavaravanje protivnika.

Lijepi pozdrav,
Ime i prezime

Potom je uslijedio odgovor na moj mail. No, prije nego i njega zalijepim, htio bih reći nešto čega sam se sjetio u međuvremenu.

Radi se o nazivu ministarstva. Kad smo se već dotakli Ministarstva športa, naziv tog ministarstva mi uopće ne smeta kao što sam protiv promjene naziva Ministarstva športa jer za to nema nikakve potrebe Međutim nikako ne razumijem promjenu naziva Ministarstva zdravstva u Ministarstvo zdravlja. Što je zdravlje, a što zdravstvo? Zdravlje je stanje tijela, a zdravstvo je djelatnost zaštite zdravlja. Budući da ministarstvo nije nikakvo tijelo, barem ne u organskom smislu, a u ono je nadležno za djelatnosti zaštite zdravlja i zapravo upravlja njima, promjena naziva nikako nije opravdana. Reći ćete da je ovakvo filozofiranje oko naziva ministarstva beskorisno. Slažem se i jednostavno ne vidim zašto se ispravan naziv mijenjao u pogrešan i pitam se kome je tako bistra ideja uopće pala na pamet…

Još da nadodam, kad već cjepidlačimo, da je i sam naziv slovara netočan čak i kada se koristi korijenski pravopis. Naime, naziv bi trebao biti Hrvatsko-jugosfersko-srbski ili eventualno bez crtica: Hrvatski jugosferski srbski slovar

Mkay, znači naš mr. sci. dipl. ing. mi je odgovorio i ovo je njegov odgovor:

Štovani gospodine

Rado se upuštam u razpravu sa svakim tko je dobronamjeran i spreman je na razpravu “ad rem”, a ne “ad hominem”, jer svaka dobronamjerna i argumentirana primjedba mi je uviek dobro došla. Na žalost, vi me od samog početka vaše poruke nastojite ironično omalovažiti i uvriediti, pa stoga nikakova razprava s vama nema smisla.

Samo Vi živite u svojim jugoslavenskim snovima. Ali, na Vašu žalost Jugoslavije Vam više nema i nikad se neće vratiti.

Na to sam mu poslao sljedeći odgovor:

Štovani,

činjenica je da nemate protuargumenata. Ja sam svoje stavove iznio argumentirano i logički. To što su vaši u ovoj temi stavovi nelogični i licemjerni, ne znači da moji nisu argumentirani. Dobronamjernost je već druga priča. Moji argumenti sasvim sigurno nisu zlonamjerni. Bili su iskreni.Sad što su stavovi u slovaru nelogični i licemjerni, nije moja krivica. Srećom, ni ja nisam za neke razprave, nego više preferiram rasprave… i nemam potrebu za korištenjem stranih, uključujući latinske, frazama.

Što se “Jugoslavije” tiče, bez ikakve uvrede, stvarno je prebijedno nekoga povezivati s Jugoslavijom čim nemate protuargumenata [da, povezivanje s Jugoslavijom nije nikakav (utemeljen) protuargument]. Molim Vas da mi objasnite, zašto bi logika i realnost bile “jugoslavenske”. To više doliči “manje obrazovanim” ljudima, dokazujete da titule ništa ne znače, osim busanja njima (i latinskim izrazima, naravno 🙂 ).

Moram priznati da je zanimljivo Jugoslavija se “meni” nikada više neće vratiti, a pola proslova slovara je posvećeno “pojugoslaviranju” hrvatskog jezika i Hrvatske. Još jedna velika logičnost…
Inače, Ustav RH izričito zabranjuje udruživanje RH s drugim zemljama koje bi na bilo koji način moglo rezultirati formiranjem nove južnoslavenske države, tako da smo relativno “sigurni” od nove Jugoslavije  🙂

Na kraju ću vam reći kako je vaša tvrdnja o tome da ja živim ili bih živio u “jugoslavenskim snovima” preočita laž, ma koliko je vi željeli prikazati istinitom, ili još, gore vjerujete u nju, ali je činjenica da ja pišem ispravnim hrvatskim pravopisom dok je vaš, nazovimo ga korijenski, pravopis čista želja. Čak i da se uvede korijenski pravopis (ako većina tako želi, tko sam ja da to ne prihvatim?), vjerujem da neće biti ovako licemjeran da sve pišemo korijenski, osim onoga što se nekom ne sviđa.

Lijepi pozdrav,
Ime i prezime

To je valjda kraj naše korespondencije, ali bumo videli …rekli su slepci 😀

Što se tiče samog slovara, odnosno rječnika, on je koristan. Na stranu što je pisan “novohrvatskim”, obuhvaća hrvatskosrpski vokabular – znači i hrvatske i srpske i zajedničke nam riječi (npr. pod hrvatskim jasno piše kazalište, a pod srbskim pozorište tako da je Srbinu jasno ko dan da je kazalište pozorište, a Hrvatu da je pozorište kazalište 🙂 ). U kratko, Jugosferski slovar je rječnik kakvog nemaju muda napraviti ni lingvisti s ove ni lingvisti s one strane Save, Dunava i Drine.


Objavljeno 3. XI. 2015. navečer u 8:43