Novohrvatski

Tako ja čitam beogradsko izdanje Witchera, ne razumijem riječ i obratim se Googleu, inače svom dobrom prijatelju. On mi pronađe značenje na Hrvatsko jugosfersko srbskom slovaru. Odmah me naziv slovara zaintrigirao. I tako sam malo prošvrljao po njemu.

Ukratko, da ne tupim, ovdje ću zalijepiti komentar o proslovu slovara koji sam poslao autoru:

Dragi moj “mr. sci. dipl. ing.“:

Filozofira li to o hrvatskom jeziku netko tko osim što koristi slovo X, kojeg nema u hrvatskoj abecedi, u riječima poput “tekst i paradoks”, ne zna ni stvoriti pridjev od imenice, pa umjesto “tekstnih procesa”, ima “tekst procese” (ispričavam se, “text procese”)?

Priča li to netko tko trubi o nezavisnosti o korištenju hrvatskih riječi (da, hrvatska riječ je NEOVISNOST jer mi od ničeg ne zavisimo, nego eventualno o nečem ovisimo)? I onda još trubi o nekoj jugosferi, “srbsko-hrvatskom” jeziku i razlici između hrvatskog i srbskog.
Određena slova u prethodnoj rečenici su podebljana da malo naglasim Vašu mr. sci. diplomiranu inženjersku licemjernost. S jedne strane tu je zalaganje za korijenski pravopis što se vidi u negiranju glasovnih promjena u pismu (siguran sam da biste i “prethodnoj”, napisali “predhodnoj”), a s druge strane tu je pak nepridržavanje vlastitog pravila jer ste riječ “razlici” uredno napisali tako – “razlici” – a ne “razliki” što bi zahtijevao pravi korijenski pravopis. Tako biste sigurno i „obrana“ napisali kako se piše iako bi korijenski bila “odbrana”, ali “odbrana” previše podsjeća na srpsku riječ (pardon, mislih “srbsku rieč”) “odbrana”, zar ne?
Tu je i pisanje “vremena”, “vremenom” i sl. Korijenski bi bilo “malo” primjerenije “vrjemena” i “vrjemenom”…

Idemo dalje: Tu je riječ “sport” ili “šport”. Malo istraživanja će vam potvrditi da “sport” nije srpska riječ kao što “šport” hrvatska riječ. “Sport” su Nijemci preuzeli iz engleskog jezika i kako oni sp čitaju /šp/, riječ su počeli izgovarati pogrešno – /šport/ – i kao takvu ju je preuzeo dio Hrvatske (vjerujem da tako naučni mr. sci. dipl. ing. i sam zna da je naša zemlja tijekom povijesti bila rascjepkana), dok je u druge dijelove Hrvatske ipak ušao “sport” u neiskrivljenom obliku. Zato su danas prihvatljiva oba oblika zapravo iste riječi, pa nije bilo ni potrebe mijenjati naziv ministarstva, je li? Ako ćemo baš cjepidlačiti, “sport” je primjereniji korijenskom pravopisu jer je to izvorni oblik. Usput budi rečeno, većina Hrvata danas kaže /sport/ i zašto ih činiti nepismenima?

Prijeđimo na slovo Đ. Ono nije uvedeno zbog neke srpske urote i zavjere. Istina, lingvist koji ga je uveo je bio Srbin i to Srbin koji se zalagao za zajednički hrvatskosrpski jezik. Znači, logika je da je slovo namijenio i za Hrvate i za Srbe. No, izbacimo sad narodnost i jezike. Bez obzira je li slovo namijenjeno za srpski, hrvatskosrpski ili hrvatski, činjenica je da je se slova D i J često pojavljuju zajedno, odnosno da digraf dj nije baš pogodan za glas /đ/. Zapravo, slovo je korisnije hrvatskom jer se dj često pojavljuje u jekavici (npr. “djeca”). Još da onda koristite logiku i je pišete ie kao i ije ili možda umjesto ije, ne bi dolazilo do konflikata (npr. “dieca”), ali logika je očito prezahtjevna za Vas… Baš zbog korištenja ekavice u Srbiji, odnosno mnogo manje dj konflikata, tamo se digraf često koristi i kada je Đ dostupno (pri pisanju latinice, naravno). U svakom slučaju, digraf je znatno korišteniji u Hrvatskoj, gdje mnogi ljudi Đ zamjenjuju običnim D, nego u Srbiji🙂

Spomenuo bih rječnik prof. Brodnjaka. Jednostavna i notorna laž je da je rječnik “nestao”. Lako ga možete kupiti u Super knjižari. Također, svaka prominentna znanstvena ustanova ga ima na svojim policama. Postoje samo dva problema kod rječnika: Prvi je da je najnovije izdanje iz 1993., odnosno da rječnik nije ažuriran već dvanaest godina! A ne znam ni kad je ovo zadnje izdanje zadnji put tiskano. Drugi problem je, što tražeći što veći broj različitih riječi, mnoge riječi u rječniku se koriste u hrvatskom i to čak dosta često – sasvim sigurno nam nisu potrebna objašnjenja njihovih značenja – dok s druge strane, mnogo, vjerojatno rjeđih, srpskih riječi nema. To sam uočio čitajući srpske tekstove, zbog kojih sam i kupio rječnik. Često nailazim na riječi kojih u rječniku nema.
Također, naziv rječnika je rječnik, a ne slovar. Na Vaš jugosferski rječnik sam naišao tražeći riječ iz knjige beogradskog izdavača. U biti, kad sam vidio da sam naišao na slovar i da je slovar Hrvatsko jugosfersko srbski, bio sam uvjeren da sam naišao na slovenski rječnik, kojim Slovenci objašnjavaju hrvatske i srpske riječi, kad već ni Hrvati ni Srbi neće. Poanta je da je naziv slovar zavaravanje protivnika.

Lijepi pozdrav,
Ime i prezime

Potom je uslijedio odgovor na moj mail. No, prije nego i njega zalijepim, htio bih reći nešto čega sam se sjetio u međuvremenu.

Radi se o nazivu ministarstva. Kad smo se već dotakli Ministarstva športa, naziv tog ministarstva mi uopće ne smeta kao što sam protiv promjene naziva Ministarstva športa jer za to nema nikakve potrebe Međutim nikako ne razumijem promjenu naziva Ministarstva zdravstva u Ministarstvo zdravlja. Što je zdravlje, a što zdravstvo? Zdravlje je stanje tijela, a zdravstvo je djelatnost zaštite zdravlja. Budući da ministarstvo nije nikakvo tijelo, barem ne u organskom smislu, a u ono je nadležno za djelatnosti zaštite zdravlja i zapravo upravlja njima, promjena naziva nikako nije opravdana. Reći ćete da je ovakvo filozofiranje oko naziva ministarstva beskorisno. Slažem se i jednostavno ne vidim zašto se ispravan naziv mijenjao u pogrešan i pitam se kome je tako bistra ideja uopće pala na pamet…

Još da nadodam, kad već cjepidlačimo, da je i sam naziv slovara netočan čak i kada se koristi korijenski pravopis. Naime, naziv bi trebao biti Hrvatsko-jugosfersko-srbski ili eventualno bez crtica: Hrvatski jugosferski srbski slovar

Mkay, znači naš mr. sci. dipl. ing. mi je odgovorio i ovo je njegov odgovor:

Štovani gospodine

Rado se upuštam u razpravu sa svakim tko je dobronamjeran i spreman je na razpravu “ad rem”, a ne “ad hominem”, jer svaka dobronamjerna i argumentirana primjedba mi je uviek dobro došla. Na žalost, vi me od samog početka vaše poruke nastojite ironično omalovažiti i uvriediti, pa stoga nikakova razprava s vama nema smisla.

Samo Vi živite u svojim jugoslavenskim snovima. Ali, na Vašu žalost Jugoslavije Vam više nema i nikad se neće vratiti.

Na to sam mu poslao sljedeći odgovor:

Štovani,

činjenica je da nemate protuargumenata. Ja sam svoje stavove iznio argumentirano i logički. To što su vaši u ovoj temi stavovi nelogični i licemjerni, ne znači da moji nisu argumentirani. Dobronamjernost je već druga priča. Moji argumenti sasvim sigurno nisu zlonamjerni. Bili su iskreni.Sad što su stavovi u slovaru nelogični i licemjerni, nije moja krivica. Srećom, ni ja nisam za neke razprave, nego više preferiram rasprave… i nemam potrebu za korištenjem stranih, uključujući latinske, frazama.

Što se “Jugoslavije” tiče, bez ikakve uvrede, stvarno je prebijedno nekoga povezivati s Jugoslavijom čim nemate protuargumenata [da, povezivanje s Jugoslavijom nije nikakav (utemeljen) protuargument]. Molim Vas da mi objasnite, zašto bi logika i realnost bile “jugoslavenske”. To više doliči “manje obrazovanim” ljudima, dokazujete da titule ništa ne znače, osim busanja njima (i latinskim izrazima, naravno🙂 ).

Moram priznati da je zanimljivo Jugoslavija se “meni” nikada više neće vratiti, a pola proslova slovara je posvećeno “pojugoslaviranju” hrvatskog jezika i Hrvatske. Još jedna velika logičnost…
Inače, Ustav RH izričito zabranjuje udruživanje RH s drugim zemljama koje bi na bilo koji način moglo rezultirati formiranjem nove južnoslavenske države, tako da smo relativno “sigurni” od nove Jugoslavije 🙂

Na kraju ću vam reći kako je vaša tvrdnja o tome da ja živim ili bih živio u “jugoslavenskim snovima” preočita laž, ma koliko je vi željeli prikazati istinitom, ili još, gore vjerujete u nju, ali je činjenica da ja pišem ispravnim hrvatskim pravopisom dok je vaš, nazovimo ga korijenski, pravopis čista želja. Čak i da se uvede korijenski pravopis (ako većina tako želi, tko sam ja da to ne prihvatim?), vjerujem da neće biti ovako licemjeran da sve pišemo korijenski, osim onoga što se nekom ne sviđa.

Lijepi pozdrav,
Ime i prezime

To je valjda kraj naše korespondencije, ali bumo videli …rekli su slepci😀

Što se tiče samog slovara, odnosno rječnika, on je koristan. Na stranu što je pisan “novohrvatskim”, obuhvaća hrvatskosrpski vokabular – znači i hrvatske i srpske i zajedničke nam riječi (npr. pod hrvatskim jasno piše kazalište, a pod srbskim pozorište tako da je Srbinu jasno ko dan da je kazalište pozorište, a Hrvatu da je pozorište kazalište🙂 ). U kratko, Jugosferski slovar je rječnik kakvog nemaju muda napraviti ni lingvisti s ove ni lingvisti s one strane Save, Dunava i Drine.


Objavljeno 3. XI. 2015. navečer u 8:43

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s