Prošlo je “dvadeset” godina…

English version of this post is coming up in indefinite time.

 

Uvod

Iskreno, mislio sam da ovakav post ili njemu sličan neću nikad napisati. Međutim, zabrana filma U zemlji krvi i meda (15.2.2012.) u Republici Srpskoj, preciznije razlog zabrane, jednostavno traži da raspravim o neprestanoj srpskoj aroganciji. Što se zabrana filmova općenito tiče, to je cenzura. Mislio sam da je Republika Srpska demokratski entitet…

Razlog zabrane je negativan prikaz srpske vojske u Ratu u BiH. Ako postoje zločesti dečki među konstitutivnim narodima BiH, jasno je tko su samim tim što postoji zajednički entitet Bošnjaka i Hrvata i solo entitet Srba. Zanimljivo je da, u ukupnom udjelu stanovništva BiH, ima najviše Bošnjaka. Ipak, samo Srbi imaju vlastiti entitet…

Republika Srpska

Koliko je moderna Republika Srpska „poštena“, među ostalim, govori sljedeće – zastava Republike Srpske je srpska trobojnica; grb Republike Srpske, koji je ukinut tek 2006., i to isključivo po naređenju Ustavnog suda BiH, je imao samo srpska obilježja (srpski orao), a trenutni amblem uključuje isticanje srpske trobojnice te isticanje ćiriličnog pisma (u sredini su ćirilična slova P i C) iako od tri konstitutivna naroda, kako cijele BiH, tako i RS, dva preferiraju latinicu, a samo Srbi (i to ne svi) ćirilicu dok je himna Republike Srpske do 2008. bila sadašnja himna Republike Srbije (isto RS?!). Doduše, sam amblem je donekle prihvatljiv budući da je RS srpski entitet. Postojanje solo entiteta određenog konstitutivnog naroda [dominacijom teritorija od 49 % (budući da ostalih 51 % pripada i Bošnjacima i Hrvatima)], nije baš pošteno.

Zastava Republike Srpske (prva slika), grb (druga slika) ukinut 2006. god. od strane Ustavnog suda BiH, te amblem RS (treća slika) koji je zamijenio grb

Da bi se vidjelo koliko je poštena podjela na entitete, treba razgledati demografsku sliku. Posljednjim službenim popisom stanovništva, onim iz 1991. utvrđeno je 55,4 % Srba (ili jedva natpolovična većina) u ukupnom stanovništvu prostora današnje RS (za usporedbu, oko 52 % stanovnika Federacije BiH su Bošnjaci…). Doduše, zbog počinjenog genocida, velikog iseljavanja nesrpskog stanovništva i sve manjeg izjašnjavanja stanovništva da su Jugoslaveni; procjenjuje se da je taj postotak do 1996. godine porastao na 90 %, no u entitetu i dalje postoje brojna naselja u kojima Srbi ne čine etničku većinu. Za primjer uzmimo Bosanski Brod gdje Srbi čine tek 15ak % ukupnog stanovništva. Natpolovičnu većinu čine Hrvati, s nekih 57 %, a slijede ih Bošnjaci s 20ak %. Službeni jezik BiH je ijekavska štokavica [i bošnjački i hrvatski i (ijekavski) srpski]. Međutim natpisi u Bosanskom Brodu ne da nisu na latinici (tradicionalnom pismu Hrvata koje uglavnom koriste Bošnjaci, a često ga koriste i Srbi), nego su na ekavici, a sam gradski grb, po dobrom starom običaju, prikazuje (samo) srpsku trobojnicu.

Natpis na parkiralištu u Bosanskom Brodu (lijevo) i gradski grb (desno).

Slijedi kratki osvrt na povijest RS. RS potječe iz 9.1.1992. kada su pobunjeni proglasili Republiku Srpsku Krajinu Bosne i Hercegovine. U travnju iste godine su prekinute sve veze s ostatkom BiH. Istina je da je sam naziv entiteta promijenjen Daytonskim sporazumom kao što su promijenjene granice Bosanske Krajine (buduće RS), a sama RS se obvezala na priznavanje suvereniteta BiH. No, bez obzira na te činjenice, još jedna činjenica je da RS svoje korijene vuče otada. Na kraju krajeva, vladajuća stranka RS je ista ona koja je formirala Bosansku Krajinu. Osnivač te stranke je zločinac Radovan Karadžić. Činjenica je da je moderna RS nastala na genocidu (srpski zločini počinjeni nakon Washingtonskog sporazuma između Bošnjaka i Hrvata, uključujući i masakr u Srebrenici, su međunarodnu zajednicu natjerali na priznavanje RS kao entiteta). Sama Srebrenica je danas bošnjačka enklava u RS. Činjenica da je RS nastala na genocidu je razlog zašto čovjek s imalo morala ne može „priznati“ postojanje RS. Sama Angelina Jolie je možda izjavila da ne osporava postojanje RS, ali koliko je to tako kod nje, i mnogih drugih ljudi, je vrlo upitno.

Sam naziv entiteta je provokativan. Usporedimo samo nazive Republika Hrvatska i Republika Srpska. Jezična slučajnost je da su nominativ imenica i pridjeva Hrvatske jednaki, a Srbije različiti. Iako je očito da je Republika Srpska inverzija Srpske Republike, entitet se zove Republika Srpska, vjerojatno zbog preočitog poistovjećivanja sa srpskim vlasništvom da je ime Srpska Republika. Dodatna provokacija je uvođenje .rs za vrhovnu internetsku domenu Republike Srbije [tako je npr. službena web stranica Beograda www.beograd.rs (15.2.2012.), a službena web stranica Banje Luke www.banjaluka.rs.ba (15.2.2012.) (također, napomenuo bih da ako napišete samo www.banjaluka.ba, bez rs, pretraživač vas neće preusmjeriti na službenu stranicu Banje Luke…)]. Nije li RS skraćenica za Republiku Srpsku? Uz takve i slične (mućke) provokacije, Srbi imaju obraza još istjerivati pravdu.

No ajde, budući da su sve dvoslovne kombinacije s početnim slovom S već zauzete (.sr, .sb, .si, .sj, .sa i .se), a državne domene trebaju imati baš dva slova; to još mogu prožvakati. Ipak, baš se pitam što će se dogoditi ako Srbija postane kraljevina, za što Karađorđevići tvrde da je neizbježno (uistinu, Srbija je vjerojatno jedina republika na svijetu koja drži kraljevsku obitelj na pladnju). Ne znam, ako Srbija postane kraljevina, možda uslijedi promijena domene u .ks 😮

Hrvatsko-bošnjački odnosi za vrijeme Rata

Istina je da su neko vrijeme Rata Hrvati i Bošnjaci proveli međusobno se boreći. Taj period je trajao otprilike godinu dana – borbe između Hrvata i Bošnjaka su obilježile 1993. godinu. Svi fizički obračuni su završili 1.5.1994. Washingtonskim sporazumom kojim je dogovoreno postojanje hrvatsko-bošnjačkog entiteta – Federacije BiH (granice između Federacije i RS su definirane sljedeće godine Daytonskim sporazumom. Činjenica je da su Hrvati i Bošnjaci u Rat ušli kao saveznici i iz Rata izašli kao saveznici. Štoviše, da se bosanski Hrvati na referendumu nisu izjasnili da su za samostalnu BiH, referendum vjerojatno ne bi prošao (budući da se na Srbe nije moglo računati), a time BiH nikada ne bi dobila potporu UN-a čime bi se Rat drugačije odvijao i vjerojatno drugačije završio.

Građanski rat?!

Sad bih malo citirao 4. stavak, 2. članka, Povelje UN-a, stavka koji govori o zabrani korištenja sile:

Sve članice [UN-a] će se, u međunarodnim odnosima, susdržati od prijetnji ili korištenja sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države.
Originalni tekst možete pročitati ovdje (engleski).

U kratko, Poveljom Ujedinjenih naroda (koju su potpisale sve članice UN-a), svaka zemlja članica ima pravo braniti svoj teritorij i suverenitet. Ulaskom Hrvatske i BiH u UN, 22.5.1992., njihove suverenosti i teritoriji su međunarodno priznati te je dužnost Hrvatske i BiH, kao i ostalih zemalja, obrana teritorija i suvereniteta. Jedinice JNA postaju strana vojska na tuđem teritoriju; srpski pobunjenici, ostaju pobunjenici, međutim opskrbljivani su oružjem iz Srbije. Time Srbija sama narušava svoju tvrdnju o građanskom ratu. Ukratko, tvrdnja da je rat u Hrvatskoj i BiH bio građanski je obična laž kojom Srbi žele smanjiti svoju odgovornost.

Prekomjerno granatiranje Knina

Zamolio bih vas da samo usporedite ove slike:

Lijevo je slika Knina nakon Domovinskog rata, a desno Vukovara

Nakon što ste usporedili slike, otkud Srbima obraz uopće spomenuti Knin?!

Karadžić i Mladić

Karadžić i Mladić su teški ratni zločinci odgovorni za genocid u BiH. Oba dotična gospodina su se hvalili svojim djelima pred kamerama. Moje pitanje je kako ikakva osoba s barem trunčicom morala može takvim ljudima izraziti podršku?! Mnogi Srbi tvrde da su dotična gospoda spasila Srbe u BiH. Prije su osramotila srpski narod. Doduše da nije bilo njih Srbi ne bi bili dominantni narod u BiH (ne bi bilo solo srpskog entiteta), već bi Srbi bili u jednakom položaju kao i Bošnjaci i Hrvati, ali to je mnogim Srbima jednostavno neprihvatljivo.

Mnogi Srbi imaju obraza uspoređivati generala Gotovinu s ovom đubradi! Što god Srbi tvrdili, činjenica je da je Oluja bila oslobodilačka akcija i da je etničko čišćenje (Hrvata i Bošnjaka) provođeno od strane Srba. Ni od strane Hrvata ni od strane Bošnjaka nije bilo nikakvog sustavnog ubijanja. Zločine su činili pojedinci, a ne vojska. Također, lako je sada raspravljati o moralu kada smo u toplim domovima, a najveće eksplozije koje čujemo su gromovi. Iako ne možemo opravdati , uglavnom pljačkaške, pohode nakon Oluje; oni su odgovor na prijašnje srpske pohode; i zato ih možemo razumjeti (i HV su činili ljudi; ljudima je u prirodi osveta koliko god se mi borili protiv nje). Makar, jesmo i mi govna – otkud nam pada na pamet osloboditi okupirani teritorij?! Koja drskost… Jednostavno rečeno, najveća govna Rata su bila sa srpske strane (Karadžić, Mladić, Arkan).

Pobjednici rata

Što se Rata u Hrvatskoj tiče, pobjednik je jasan – Hrvatska koja je oslobodila čitavi okupiran teritorij.

Za BiH to nije tako očito. Iako su Srbi službeno izgubili Rat jer moraju priznati suverenitet BiH te Bošnjacima i Hrvatima osigurati status konstitutivnih naroda, postojanje srpskog entiteta, koji zauzima pola teritorija BiH, ne ide u prilog porazu. Koliko je tvrdnja da je RS „manji“ entitet naivna, govori činjenica da RS zauzima 49 % teritorija BiH. Štoviše, Daytonskim sporazumom je teritorij Republike Srpske Krajine povećan za 10ak % nastankom Republike Srpske.

Današnje ponašanje Srba

Srbi danas na sve moguće načine istjeruju pravdu (npr. najnoviji slučaj Jolie) umjesto da se, zbog svojih sramotnih postupaka u Ratu, šute i pokriju ušima. Nakon svega navedenog u ovom postu, vidi se da je takvo istjerivanje pravde u potpunosti besramno, arogantno i licemjerno. RS je navedena kao najbolji primjer srpske arogancije. Kao još jedan primjer ću navesti anegdotu iz vlastitog života – igrajući Atlanticu naišao sam na igrača iz Bosanske Gradiške. Pitao sam ga otkud je i odgovorio mi je Gradiška, RS. Ako ne voli ime Bosanska Gradiška, a hoće naglasiti da nije iz Hrvatske, logično je da napiše Gradiška, BiH jer je suverena država u kojoj je Bosanska Gradiška BiH. Štoviše, budući da je BiH širi pojam, prije će ga netko, tko ne pozna dobro teritorij RS, točno smjestiti ako kaže BiH (preciznije, zbog službenog naziva Srbije Republika Srbija i već spomenute .rs domene, skraćenica RS može zbuniti sugovornika). To što je rekao RS samo pokazuje koliko drži do Bosne i Hercegovine kao suverene države…

Česti komentari Srba su Prošlo je DVADESET godina (od Rata). Od WWII je prošlo malo više od „dvadeset“ godina pa Srbi i dalje imaju obzira stalno nabijati ustaštvo na nos. I tu leže arogancija i licemjerstvo – Beograd je, za vrijeme WWII, u Berlin poslao poruku da je Židovsko pitanje rešeno; a ne Zagreb. U hrvatskoj je organiziran partizanski (antifašistički) pokret i iz Hrvatske se proširio na zemlje bivše države. Također, neka mi netko objasni srpsku paranoju slovom U. Jebo te, vidjeti slovo U u staklima tramvaja (15.2.2012.)…

Dokaz koliko je Srbija daleko od liberalnog društva je još uvijek velika podrška Radikalne Stranke.

Zaključak

Na pitanje Imam li nešto protiv srpskog naroda?, odgovor je NE. Budući da mi za prijateljstvo uopće nije bitna nacionalnost, ni ne znam koje je nacionalnosti svatko koga poznajem. Budući da Srbi čine najbrojniju nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, logično je da je barem netko s kim se družim Srbin. Što se tiče gaminga, tu poznajem i družim se s mnogo Srba. Zapravo, ne mogu sa sigurnošću reći jesu li ti ljudi Srbi, ali su iz Srbije. Isto tako, ne mogu reći ni da su igrači koji su iz Hrvatske Hrvati.

Na pitanje Imam li nešto protiv dominantnih srpskih stavova i izjava?, naravno da DA.

Sve u svemu, ja ničime ne osporavam suverenitet Republike Srbije. Budući da i Slovenci i Hrvati i Mađari i Makedonci itd. imaju svoju državu, sasvim je logično da i Srbi imaju svoju. Međutim težnje za tuđim teritorijem i to pod cijenu života je neoprostivo; kao što je i opravdavanje takvih postupaka u prošlosti, pogotovo uz istjerivanje pravde i prikazivanje sebe svecem (unatoč svih počinjenih zločina).