Oluja i nevrijeme

Pozdrav raja!

Moji Purgegri se sigurno pitaju Kakva krvava oluja?! Kakvo krvavo nevrijeme po ovako sunčanom i vedrom danu? U ovom postu se, naravno, radi o reakcijama preko Dunava (i preko Save 😮 ) o obilježavanju Oluje, općenito o Oluji, a i o samom Ratu, a ne o vremenskim (ne)prilikama 😀

Na ovaj post me ponukalo jučerašnje bljezgarenje Tomislava Nikolića, Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Doduše, iskreno, Vučić je ovaj put bio mkay. Njega je ovaj put zamijenio onaj pop s kenjanjem da su protjerani protjerani isključivo zato što su Srbi i pravoslavci i da su im to učinili kršćanska braća.

Ime popa ne znam i tu je ono bitno o postu. Jutrošnji plan je bio da cijeli post popratim linkovima pa tako napišem i ime dotičnog popa; ali, iskreno, ne da mi se u to upuštati. Post će ionako biti poprilično dug. Većina ovdje napisanog je snimljena i onaj tko baš traži potvrdu, neće nikakvog imati problema u pronalaženju izvora. Ostalo je, pak, dostupno u pisanom obliku. U kratko, remember, Google is your friend 😉 …barem ako nisi u Sjevernoj Koreji ×D Ako netko pronađe nešto konkretno što proturiječi ičem napisanim ovdje, neka ostavi komentar (naravno, komentari su općenito dobrodošli) 🙂

Otkud krenuti? Možda bih prvo trebao objasniti zakon akcije i reakcije. Narodski rečeno: kad nekog jebeš, jebeš i jebeš, kad-tad ćeš dobiti po pički od te jebene stranke.

Što se same Oluje tiče, shvaćam srpsku potrebu da ima negativni pogled na Oluju i u njoj vidi samo zločine (kojih je nedvojbeno bilo). Međutim, tvrdnje poput Vučićeve, da je Oluja najveći zločin u Europi poslije Drugog svjetskog rata su krajnje bezobrazne. Nakon svega što su srpske snage učinile u Ratu – od Vukovara do Srebrenice – on ima obraza reći da je Oluja “najveći zločin u Evropi posle Drugog svetskog rata”!

Znači, Oluja je prije svega bila vojna akcija oslobođenja okupiranog teritorija. I zamisli ti, u akciji je prolivena krv! Evo, ja se ispričavam u ime RH što zemlju nismo oslobađali vodenim pištoljima…

Da vidimo dalje, jučerašnji Nikolićev govor na Fruškoj gori je čisti dokaz da se đubre nije udaljilo od četništva kolko je crno pod noktom (nije ni čudo da još uvijek nosi čin četničkog vojvode koliko je meni poznato).

Prvo, što ni nema baš veze s četništvom, nego s običnim bezobrazlukom je Nikolićeva izjava da Oluja nije ništa junačko jer je izvršen napad na nemoćno, malobrojno i slabije naoružano stanovništvo! Pretpostavljam da je Vukovar bio pun komandosa i specijalaca kada su došli hrabri srpski vojinici… Naravno, razlika između Vukovara i Knina (Krajine, općenito) je ta što Vukovar nije bio okupiran, odnosno njegovo sravnjenje sa Zemlje nije bilo u cilju oslobođenja, i da Knin uopće nije sravnjen sa Zemlje. Doduše, prema Nikoliću, Vukovar je srpski grad, pa su ga Srbi “hrabro oslobodili”. Koja je logika da grad koji ideš “osloboditi” sravniš sa Zemlje?!
Također, Hrvatska na početku Rata nije imala nikakvu vojsku i nije imala nikakvo naoružanje što dobro pokazuje kakvo je srpsko “oslobođenje” Vukovara junaštvo i herojstvo bilo… Da, Tomek, jučerašnji mimohod je pokazao pravu snagu hrvatske vojske danas i uvjeravam te da smo imali takvu vojsku 1991., do Oluje nikada ne bi došlo jer tvoji drugovi ne bi uspjeli okupirati ni (kvadratni) milimetar naše zemlje.
I onda ta pičkasta pizda od nikolićevske spodobe, ima obraza govoriti o “paradi srama”!

Sada, ono što ga je “otkrilo”: izjava da je Hrvatska oslobađala teritorij NDH. Prvo, ta izjava govori koliko zapravo Nikolić drži do granica Srbije, Hrvatske i BiH. Jedini razlog zašto sad ne pravi dar-mar je to što Srbija više nema moć. Na kraju krajeva, i danas je izjavio da Srbija nikada neće priznati “ustašku” hrvatsku državu. Dobri primjeri za nemoćnost Srbije su Kosovo i Crna Gora.
Još krajem devedesetih (desetljeća kad je Srbija bila moćna) je Srbija radila dar-mar po Kosovu, a danas?! Kosovo je čak proglasilo neovisnost! A Srbija ne može ništa poduzeti oko toga. Može samo nepriznavati neovisnost Kosova, ali to je to. Slično kao i RS (poslije ću još doći do RS-a), Kosovo funkcionira kao samostalna država. Jedina razlika između Kosova i RS-a je da je Dayton prisilio RS da prizna suverenitet BiH – iako Dodik sere o referendumu – i da, time, međunarodna zajednica prizna postojanje RS-a (ali u granicama BiH što vlasti u RS-u često zaboravljaju…). Mkay, za razliku od RS-a, Kosovo nije umjetna tvorevina i granice Kosova postoje već dugo u povijesti i historiji (sad, jesu li to granice pokrajine ili države, to je već drugi padež). Ipak, ovo nije post o Kosovu.
Prijeđimo na Crnu Goru. Crna Gora je odlučila raskinuti sve (unutar-političke) veze sa Srbijom tek 2006. godine, kada Srbija više nije mogla “burno” reagirati. U prilog tome govori i rezultat referenduma za neovisnost u kojem je svega 55 % građana Crne Gore glasalo za neovisnost. Ipak, Srbija je ovaj, tijesni, rezultat referenduma prihvatila bez pretjeranog gunđanja.
Znači, izjava o granicama NDH. Meni se čini da nečiji predsjednik baš i nije upućen ni u noviju europsku povijest ni u njenu noviju historiju. Predlažem dotičnom predsjedniku da u ruke uzme kartu NDH (bilo onu prije kapitulacije Italije ili onu poslije; može i obje 🙂 ), kartu SR Hrvatske i kartu Republike Hrvatske. Možda onda primijeti kako su granice RH “malo sličnije” granicama SRH od granica NDH.
Podsjetio bih tog predsjednika na jugoslavenski ustav iz 1971. Naime u taj ustav lijepo kaže da se svaka republika ima pravo odvojiti od Jugoslavije unutar svojih granica. Da, R u SRH je republika. Znači, i Hrvatska i BiH (i Slovenija i Makedonija) su proglasile suverenitet upravo nad teritorijem untar granica republike; ali netko je odlučio formirati neke kvazidržave u tim granicama. Ali kada Hrvatska oslobodi svoj teritorij (teritorij od bivše SRH) od takvih kvazidržava, ona “vraća granice NDH”.

Sad da se malo osvrnem na popa s izjavom da su protjerani protjerani isključivo zato što su Srbi i pravoslavci i to još od strane kršćanske braće! Zanimljivo je da ga nije bilo briga kad je “protjerani kršćanski brat” sravnio Vukovar, grad s “kršćanskom braćom”, sa Zemlje i radio dar-mar nad “kršćanskom braćom” po “bratskoj kršćanskoj zemlji”…

Što se samog protjerivanja tiče, činjenica je da nitko nikog nije tjerao. Srbi su slobodno mogli ostati na oslobođenom teritoriju (sam Tuđman je pozvao sve Srbe, koji nisu izravno sudjelovali u pobuni, da ostano u oslobođenoj Hrvatskoj). Hrvatska vojska je došla na već ispražnjen prostor i nije baš bilo nekoga za protjerati. Teze su da bi “ustaške” snage pobile Srbe da su ostali. Tu je problem na dvije razine: prvo, dobrovoljno si otišao bez obzira na razlog, odnosno nitko te nije tjerao; drugo, neki Srbi su ostali i da su svi pobijeni, danas u Hrvatskoj Srbi ne bi bili najveća manjina, odnosno nije istina da bi Srbi bili pobijeni da su ostali. Pogotovo zato što bi da je ostao veći broj bilo teže počiniti i one zločine koji jesu počinjeni.
Iako se prema izjavama srpskih političara čini da oni nisu svjesni gore pojašnjenog zakona akcije i reakcije, Krajiški Srbi su ga bili itekako svjesni i u prevelikom strahu od njega.

Činjenica je da su neki Srbi pobijeni nakon Oluje. Međutim, riječ je o manjem broju (puno manjem od broja pobijenog nesrpskog stanovništva tokom Rata…). To potvrđuje sama demografija: Popisom iz 1991., popisano je 581 663 Srba (12,5 % ukupnog stanovništva) u SRH. Popisom iz 2001. je popisan 201 631 Srbin (4,54 % ukupnog stanovništva) u RH. Iako su Srbi najveća manjina, njihov broj je pao za 350 002. Koliko je od tog broja iselilo, a koliko je ubijeno? Znači, uz sva ratna stradavanja, usprkos zakonu akcije i reakcije, uz sva iseljavanja (sama Srbija govori o abnormalno velikom broju) i uz općeniti pad broja stanovnika (ukupni broj stanovnika Hrvatske 1991. je bio 4 784 265, a 2001. 4 437 460), Srbi su i dalje najveća manjina u Hrvatskoj.

U kratko, umjesto da se Srbija pokrije ušima i šuti o Ratu – ratu u kojem nijedan ni hrvatski, ni bošnjački vojnik nije zakoračio ni (kvadratni) milimetar u teritorij tadašnje SRJ – Srbija još provocira! To licemjerje! Tu seru o politici pomirenja, a onda provociraju sa sranjima poput onog da je “Oluja najveći zločin u modernoj Europi nakon Drugog svjetskog rata”…

Hrvatski političari šalju različite “odgovore” na ove provokacije. Ja imam sam jedan (od samo šest riječi 🙂 ): ODITE U TRI PIČKE MATERINE BEZOBRAZNE!

Sada bih se osvrnuo na jučerašnje pismo (ili šta već je) SNV-a povodom obilježavanja Oluje. Ako zanemarimo “protjerivanje”, tekst je dobro napisan… osim jedne zanimljivosti. Naime, o krajiškim Srbima se piše kao o protjeranim hrvatskim državljanima. Stvarno je zanimljivo kako raju koja je otvoreno zaratila protiv hrvatske države da bi stvorila svoju državu odjednom čine hrvatski državljani…
Jedino što uistinu zamjeram SNV-u je da ni Pupovac ni bilo koji drugi član Vijeća nikada nije kritizirao Nikolićevo i slično bljezgarenje. Čak nisu kritizirali ni šešeljevsko govno…

Mislim da je ovo dobar trenutak i da se osvrnem na kamenovanje Vučića u Potočarima. Svojim provokacijama, Vučić je zaslužio da dobije po pički. Komemoracija nije baš prikladno mjesto za to, ali negdje je morao dobiti po pički.
Ipak, komemoracija je baš poetično mjesto. Naime, Vučić uz sve dokaze tvrdi da u Srebrenici nije bilo genocida. Zato je odgovorno tvrdim da on nije ničim pogođen u Potočarima i da uopće nije izvrijeđan 😉
Sam Vučić je relativno dostojanstveno prihvatio incident. Dodik je taj koji je morao srati o atentatu na srpskog premijera koji je organizirao nitko drugi nego bošnjačko vodstvo! Mkay, ili je bošnjačko vodstvo totalno nesposobno (mislim da je olovo malo učinkovitije i od kamenja i od tenisica 😉 ) ili je možda kojim slučajnim slučajem raja popizdila da mućki provokator dođe s “rukom pomirenja” na komemoraciju genocida koji uporno poriče.
Što se ovogodišnje komemoracije srebreničkog genocida tiče, jedna izjava mi je upečatljiva, a to je da je Republika Srpska dokaz da se genocid ipak isplati. Ipak je Dayton, kojim je priznata RS, potpisan nedugo nakon genocida, a Srebrenica, u kojoj je RS počinila genocid, je ušla u sastav RS-a. Ono, kao nagrada za genocid…

Ipak ovo nije post o RS-u (barem ne u potpunosti 🙂 ). Više o njoj u jednom od najstarijih postova na Blogu za istraživanje ruda i gubljenje vremena, postu povezanim s ovim postom, postu potaknutim reakcijama u RS-u na film U zemlji krvi i meda – Prošlo je “dvadeset” godina… Sam film U zemlji krvi i meda je dokaz zamršenosti BiH danas. Osim očitih kontradiktornih reakcije iz Federacije (u Sarajevu je zbog filma Angelina Jolie proglašena počasnom građankom Grada) i iz RS-a (u Banjaluci je Jolie praktički zabranjeno koračanje po RS-u), moj kolega bloger jaran Sarajlija Muda od Labuda bi vjerojatno već napisao kritiku o filmu da film nije dočekan na nož u pola njegove domovine 🙂

Ipak, mislim da nam je susjedna BiH savršena za prikaz tko su zločesti momci među Hrvatima, Bošnjacima i Srbima, ako već tražimo zločeste momke. Naime, iako se Bošnjaci i mi svađamo, nadmećemo, mećemo si itd., ipak možemo živjeti zajedno. Dokaz za to je današnja podjela BiH: S jedne strane imamo bošnjačko-hrvatski entitet Federaciju BiH, a s druge posebni srpski entitet Republiku Srpsku. Znači, tri konstitutivna naroda, dva entiteta. Budimo realni, jedini razlog postojanja Federacije je postojanje RS-a. Federacija je ta koja koristi obilježja BiH u većini situacija u kojima RS koristi obilježja RS-a. Zapravo, Federacija nema ni službenu zastavu. U Federaciji se uglavnom govori o “Bosni i Hercegovini”, a u RS-u o “Srpskoj”. Evo, i tijekom prošlogodišnjih katastrofalnih poplava koje su pogodile naše zemlje, Dodik je od Rusije tražio pomoć za RS (tko jebe Federaciju…), a većina RS portala je imala linkove Pomozite dijelovima RS zahvaćenim katastrofalnim poplavama, kao da ostatak BiH uopće nije poplavljen. Čak i da nije bio, bilo bi logično da svejedno piše BiH a ne RS. RS portale posjećuju i građani Federacije. Iako su, oni koji su mogli, sigurno pomogli bez obzira što piše – RS ili BiH – ali bi da je pisalo Pomozite dijelovima BiH zahvaćenim katastrofalnim poplavama, u najmanju ruku, izazvalo poštovanje među nesrpskim stanovništvom BiH. Ovako još kada su poplave pogodile i Federaciju i RS…
Istina, dio Rata su se Bošnjaci i Hrvati međusobno tukli, ali smo ušli i izašli iz Rata kao saveznici. Washingtonski sporazum, sporazum koji je zacementirao Federaciju je potpisan godinu dana prije Daytona, u kojem su Federacija i RS konačno definirane. Također, čak i tijekom Hrvatsko-bošnjačkog sukoba, bošnjačkim izbjeglicama u Hrvatskoj nije ništa uskraćeno i prema njima se postupalo jednako kao prije i poslije Sukoba, odnosno kao da nikakvog sukoba nije ni bilo. Nadalje, Herceg-Bosna, hrvatski “entitet” u Ratu je, za razliku od RS-a, tijekom cijelog svog postojanja priznavala suverenitet Republike Bosne i Hercegovine nad svojim teritorijem.

Na kraju da još spomenem plan Z4. Z4 je plan osmišljen u Zagrebu 1994. od strane SAD-a i Rusije. Cilj plana je bila mirna reintegracija Krajine. Ta reintegracija je podrazumijevala priznavanje Krajine kao entiteta više-manje kao daytonskog RS-a. Međutim, Krajina je Z4 glatko odbila. To dovoljno govori o težnji za mirom sa srpske strane… Također, pokazuje kako je Oluja zapravo bila uspješna. Osim oslobođenja, nedugo nakon operacije je potpisan Dayton kojim je formalno oformljena RS slična zamišljenoj Z4 Krajini. Srbi su prihvatili rješenje za BiH za koje nisu htjeli ni čuti godinu i pol dana prije jer su vidjeli kako bi zapravo mogli dobiti po pički i u Bosni ako nastave jebati. Odjednom je entitet postao savršeno rješenje…

P.S. U Srbiji i RS se hrvatski Dan zahvalnosti (današnji dan – 5.8.) od ove godine obilježava kao Dan sjećanja. Da, trebalo im je dvadeset godina da ga počnu tako obilježavati (to je valjda ono “prošlo je dvadeset godina”)… Iskreno, nije me pretjerano briga kako se u Srbiji obilježava 5.8. Kao što rekoh razumijem, srpsku potrebu da na Oluju gleda negativno, ali takvo obilježavanje današnjeg dana u RS-u, gdje su Hrvati konstitutivan narod… Još jedan dokaz da si RS svašta dopušta!

---

Objavljeno 5.8.2015. navečer u 9:11

Pelješki most

Znači, nakon pripojenja Krima Rusiji, Putin reče: Gradit ćemo most između Krima i Krasnodara (ruski kraj “preko puta” Krima) kako bi nova ruska republika bila spojena s ostatkom Rusije!
Tako od referenduma za pristupanje Krima Rusiji nije prošlo ni tjedan dana i sama budućnost poluotoka je neizvjesna, a Putin već gradi pelj… krimski most. I to kako? Izjava podsjeća na Gorbačovljevo lupanje cipelom o govornicu (iako je Gorbačov taj koji je Krim dodijelio Ukrajini) – Gradit ćemo i šlus. Invensticija košta tri milijarde zelembaća, ali mi ćemo napravit most! – i zašto? Zato što je fizičko povezivanja teritorija jedne zemlje od strateškog značenja te zemlje (iako ne postoji kalinjingradski most 😀 ).

Putin ima para? Prvo, Putinove pare dolaze od krađe građanima. Tome u prilog ide činjenica da bi Rusija i njezini građani zbog svojih prirodnih bogatstava trebali biti najbogatiji na svijetu. Ipak, većina ruskih građana jedva sklapa kraj s krajem, a korupcija vlada zemljom (ipak smo Rusi i mi Slaveni 😉 ). Kruže glasine da je 60% novaca uloženih u olipmijske igre u Sočiju (inače na Igre je potrošeno više od 50 milijardi dolara što čini OI u Sočiju najskupljima do sad) završilo u tajkunskim džepovima. Drugo, izgradnja mosta između Krima i Krasnodara je puno skuplja od izgradnje pelješkog mosta zbog same činjenica da je udaljenost između Krima i Krasnodara nekih 4 km, a pelješki most bi bio dug 2,5 km. Treće, izgradnja pelješkog mosta ne bi izazvala negodovanje susjedne zemlje i međunarodne zajednice kakvo će izazvati izgradnja krimskog mosta. Zapravo, zbog napete situacije izazvane odcjepljenjem poluotoka od Ukrajine, koje nitko osim Rusije (još) ne priznaje; baš bi izgradnja mosta mogla biti “kap koja će preliti čašu”.

U kratko, iako je Putin korumpiran kao i ovi naši levati, on kaže Gradi se most i most se gradi bez ikakvih pitanja (unutar Rusije) jer je to od strateške važnosti za njegovu zemlju, a naša politička đubrad… Jebe se njima što najljepša hrvatska obala nije fizički povezana s ostatkom zemlje… Njima to još super dođe za predizbornu kampanju!

I još samo da prokomentiram konstantno Putinovo poistovjećivanje situacije na Krimu s proglašenjem neovisnosti Kosova:
E koje je to licemjerno đubre. Razumiješ ti mene, sad kao Ako Kosovo može, može i Krim? Upravo je Rusija (čitaj Putin jer se nitko u Rusiji ne može popišat bez njega) najveći protivnik priznavanja Kosova u UNu jer odcjepljenje Kosova narušava teritorijalni integritet Srbije, a sad tu kenja da ako je Kosovo neovisna država (koju on ne priznaje kao neovisnu), i Krim može bit neovisan. Postoje dvije velike razlike između Krima i Kosova: Prvo, udio Albanaca u ukupnom stanovništvu Kosova (preko 90%) je znatno veći od udjela Rusa u ukupnom stanovništvu Krima (ni 60%). Drugo, Kosovo je samoproglašena samostalna država, odnosno nije pripojeno Albaniji (još) ili nekoj drugoj zemlji. Znači, velika razlika između Kosova i Krima: Kosovo – SAMOPROGLAŠENA SAMOSTALNA REPUBLIKA; Krim – ANEKSIRANI TERITORIJ!
Također, na Kosovu ne živi autohtoni narod koji se ništa ne pita (Tatari na Krimu).

Welcome to Sarajevo

Originally posted on Diana’s Escapes on May 16th, 2013; Reblogged on 2nd June 2013 at 10:29 GMT; Use Time Zone Converter to quickly convert the time

Sarajevo, for me, always represented one of these places that, due to relative geographical proximity, I was bound to visit sooner or later (but somehow never did). The chance to be introduced to the ”Jerusalem of Europe”, as it is sometimes nicknamed, finally appeared at the beginning of May. I attended a congress in the city, and since everyone I knew kept repeating how special Sarajevo was, my Significant Other and I decided to add a few days to our visit and see what the fuss was all about.

View original post 808 more words

Prošlo je “dvadeset” godina…

English version of this post is coming up in indefinite time.

 

Uvod

Iskreno, mislio sam da ovakav post ili njemu sličan neću nikad napisati. Međutim, zabrana filma U zemlji krvi i meda (15.2.2012.) u Republici Srpskoj, preciznije razlog zabrane, jednostavno traži da raspravim o neprestanoj srpskoj aroganciji. Što se zabrana filmova općenito tiče, to je cenzura. Mislio sam da je Republika Srpska demokratski entitet…

Razlog zabrane je negativan prikaz srpske vojske u Ratu u BiH. Ako postoje zločesti dečki među konstitutivnim narodima BiH, jasno je tko su samim tim što postoji zajednički entitet Bošnjaka i Hrvata i solo entitet Srba. Zanimljivo je da, u ukupnom udjelu stanovništva BiH, ima najviše Bošnjaka. Ipak, samo Srbi imaju vlastiti entitet…

Republika Srpska

Koliko je moderna Republika Srpska „poštena“, među ostalim, govori sljedeće – zastava Republike Srpske je srpska trobojnica; grb Republike Srpske, koji je ukinut tek 2006., i to isključivo po naređenju Ustavnog suda BiH, je imao samo srpska obilježja (srpski orao), a trenutni amblem uključuje isticanje srpske trobojnice te isticanje ćiriličnog pisma (u sredini su ćirilična slova P i C) iako od tri konstitutivna naroda, kako cijele BiH, tako i RS, dva preferiraju latinicu, a samo Srbi (i to ne svi) ćirilicu dok je himna Republike Srpske do 2008. bila sadašnja himna Republike Srbije (isto RS?!). Doduše, sam amblem je donekle prihvatljiv budući da je RS srpski entitet. Postojanje solo entiteta određenog konstitutivnog naroda [dominacijom teritorija od 49 % (budući da ostalih 51 % pripada i Bošnjacima i Hrvatima)], nije baš pošteno.

Zastava Republike Srpske (prva slika), grb (druga slika) ukinut 2006. god. od strane Ustavnog suda BiH, te amblem RS (treća slika) koji je zamijenio grb

Da bi se vidjelo koliko je poštena podjela na entitete, treba razgledati demografsku sliku. Posljednjim službenim popisom stanovništva, onim iz 1991. utvrđeno je 55,4 % Srba (ili jedva natpolovična većina) u ukupnom stanovništvu prostora današnje RS (za usporedbu, oko 52 % stanovnika Federacije BiH su Bošnjaci…). Doduše, zbog počinjenog genocida, velikog iseljavanja nesrpskog stanovništva i sve manjeg izjašnjavanja stanovništva da su Jugoslaveni; procjenjuje se da je taj postotak do 1996. godine porastao na 90 %, no u entitetu i dalje postoje brojna naselja u kojima Srbi ne čine etničku većinu. Za primjer uzmimo Bosanski Brod gdje Srbi čine tek 15ak % ukupnog stanovništva. Natpolovičnu većinu čine Hrvati, s nekih 57 %, a slijede ih Bošnjaci s 20ak %. Službeni jezik BiH je ijekavska štokavica [i bošnjački i hrvatski i (ijekavski) srpski]. Međutim natpisi u Bosanskom Brodu ne da nisu na latinici (tradicionalnom pismu Hrvata koje uglavnom koriste Bošnjaci, a često ga koriste i Srbi), nego su na ekavici, a sam gradski grb, po dobrom starom običaju, prikazuje (samo) srpsku trobojnicu.

Natpis na parkiralištu u Bosanskom Brodu (lijevo) i gradski grb (desno).

Slijedi kratki osvrt na povijest RS. RS potječe iz 9.1.1992. kada su pobunjeni proglasili Republiku Srpsku Krajinu Bosne i Hercegovine. U travnju iste godine su prekinute sve veze s ostatkom BiH. Istina je da je sam naziv entiteta promijenjen Daytonskim sporazumom kao što su promijenjene granice Bosanske Krajine (buduće RS), a sama RS se obvezala na priznavanje suvereniteta BiH. No, bez obzira na te činjenice, još jedna činjenica je da RS svoje korijene vuče otada. Na kraju krajeva, vladajuća stranka RS je ista ona koja je formirala Bosansku Krajinu. Osnivač te stranke je zločinac Radovan Karadžić. Činjenica je da je moderna RS nastala na genocidu (srpski zločini počinjeni nakon Washingtonskog sporazuma između Bošnjaka i Hrvata, uključujući i masakr u Srebrenici, su međunarodnu zajednicu natjerali na priznavanje RS kao entiteta). Sama Srebrenica je danas bošnjačka enklava u RS. Činjenica da je RS nastala na genocidu je razlog zašto čovjek s imalo morala ne može „priznati“ postojanje RS. Sama Angelina Jolie je možda izjavila da ne osporava postojanje RS, ali koliko je to tako kod nje, i mnogih drugih ljudi, je vrlo upitno.

Sam naziv entiteta je provokativan. Usporedimo samo nazive Republika Hrvatska i Republika Srpska. Jezična slučajnost je da su nominativ imenica i pridjeva Hrvatske jednaki, a Srbije različiti. Iako je očito da je Republika Srpska inverzija Srpske Republike, entitet se zove Republika Srpska, vjerojatno zbog preočitog poistovjećivanja sa srpskim vlasništvom da je ime Srpska Republika. Dodatna provokacija je uvođenje .rs za vrhovnu internetsku domenu Republike Srbije [tako je npr. službena web stranica Beograda www.beograd.rs (15.2.2012.), a službena web stranica Banje Luke www.banjaluka.rs.ba (15.2.2012.) (također, napomenuo bih da ako napišete samo www.banjaluka.ba, bez rs, pretraživač vas neće preusmjeriti na službenu stranicu Banje Luke…)]. Nije li RS skraćenica za Republiku Srpsku? Uz takve i slične (mućke) provokacije, Srbi imaju obraza još istjerivati pravdu.

No ajde, budući da su sve dvoslovne kombinacije s početnim slovom S već zauzete (.sr, .sb, .si, .sj, .sa i .se), a državne domene trebaju imati baš dva slova; to još mogu prožvakati. Ipak, baš se pitam što će se dogoditi ako Srbija postane kraljevina, za što Karađorđevići tvrde da je neizbježno (uistinu, Srbija je vjerojatno jedina republika na svijetu koja drži kraljevsku obitelj na pladnju). Ne znam, ako Srbija postane kraljevina, možda uslijedi promijena domene u .ks 😮

Hrvatsko-bošnjački odnosi za vrijeme Rata

Istina je da su neko vrijeme Rata Hrvati i Bošnjaci proveli međusobno se boreći. Taj period je trajao otprilike godinu dana – borbe između Hrvata i Bošnjaka su obilježile 1993. godinu. Svi fizički obračuni su završili 1.5.1994. Washingtonskim sporazumom kojim je dogovoreno postojanje hrvatsko-bošnjačkog entiteta – Federacije BiH (granice između Federacije i RS su definirane sljedeće godine Daytonskim sporazumom. Činjenica je da su Hrvati i Bošnjaci u Rat ušli kao saveznici i iz Rata izašli kao saveznici. Štoviše, da se bosanski Hrvati na referendumu nisu izjasnili da su za samostalnu BiH, referendum vjerojatno ne bi prošao (budući da se na Srbe nije moglo računati), a time BiH nikada ne bi dobila potporu UN-a čime bi se Rat drugačije odvijao i vjerojatno drugačije završio.

Građanski rat?!

Sad bih malo citirao 4. stavak, 2. članka, Povelje UN-a, stavka koji govori o zabrani korištenja sile:

Sve članice [UN-a] će se, u međunarodnim odnosima, susdržati od prijetnji ili korištenja sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države.
Originalni tekst možete pročitati ovdje (engleski).

U kratko, Poveljom Ujedinjenih naroda (koju su potpisale sve članice UN-a), svaka zemlja članica ima pravo braniti svoj teritorij i suverenitet. Ulaskom Hrvatske i BiH u UN, 22.5.1992., njihove suverenosti i teritoriji su međunarodno priznati te je dužnost Hrvatske i BiH, kao i ostalih zemalja, obrana teritorija i suvereniteta. Jedinice JNA postaju strana vojska na tuđem teritoriju; srpski pobunjenici, ostaju pobunjenici, međutim opskrbljivani su oružjem iz Srbije. Time Srbija sama narušava svoju tvrdnju o građanskom ratu. Ukratko, tvrdnja da je rat u Hrvatskoj i BiH bio građanski je obična laž kojom Srbi žele smanjiti svoju odgovornost.

Prekomjerno granatiranje Knina

Zamolio bih vas da samo usporedite ove slike:

Lijevo je slika Knina nakon Domovinskog rata, a desno Vukovara

Nakon što ste usporedili slike, otkud Srbima obraz uopće spomenuti Knin?!

Karadžić i Mladić

Karadžić i Mladić su teški ratni zločinci odgovorni za genocid u BiH. Oba dotična gospodina su se hvalili svojim djelima pred kamerama. Moje pitanje je kako ikakva osoba s barem trunčicom morala može takvim ljudima izraziti podršku?! Mnogi Srbi tvrde da su dotična gospoda spasila Srbe u BiH. Prije su osramotila srpski narod. Doduše da nije bilo njih Srbi ne bi bili dominantni narod u BiH (ne bi bilo solo srpskog entiteta), već bi Srbi bili u jednakom položaju kao i Bošnjaci i Hrvati, ali to je mnogim Srbima jednostavno neprihvatljivo.

Mnogi Srbi imaju obraza uspoređivati generala Gotovinu s ovom đubradi! Što god Srbi tvrdili, činjenica je da je Oluja bila oslobodilačka akcija i da je etničko čišćenje (Hrvata i Bošnjaka) provođeno od strane Srba. Ni od strane Hrvata ni od strane Bošnjaka nije bilo nikakvog sustavnog ubijanja. Zločine su činili pojedinci, a ne vojska. Također, lako je sada raspravljati o moralu kada smo u toplim domovima, a najveće eksplozije koje čujemo su gromovi. Iako ne možemo opravdati , uglavnom pljačkaške, pohode nakon Oluje; oni su odgovor na prijašnje srpske pohode; i zato ih možemo razumjeti (i HV su činili ljudi; ljudima je u prirodi osveta koliko god se mi borili protiv nje). Makar, jesmo i mi govna – otkud nam pada na pamet osloboditi okupirani teritorij?! Koja drskost… Jednostavno rečeno, najveća govna Rata su bila sa srpske strane (Karadžić, Mladić, Arkan).

Pobjednici rata

Što se Rata u Hrvatskoj tiče, pobjednik je jasan – Hrvatska koja je oslobodila čitavi okupiran teritorij.

Za BiH to nije tako očito. Iako su Srbi službeno izgubili Rat jer moraju priznati suverenitet BiH te Bošnjacima i Hrvatima osigurati status konstitutivnih naroda, postojanje srpskog entiteta, koji zauzima pola teritorija BiH, ne ide u prilog porazu. Koliko je tvrdnja da je RS „manji“ entitet naivna, govori činjenica da RS zauzima 49 % teritorija BiH. Štoviše, Daytonskim sporazumom je teritorij Republike Srpske Krajine povećan za 10ak % nastankom Republike Srpske.

Današnje ponašanje Srba

Srbi danas na sve moguće načine istjeruju pravdu (npr. najnoviji slučaj Jolie) umjesto da se, zbog svojih sramotnih postupaka u Ratu, šute i pokriju ušima. Nakon svega navedenog u ovom postu, vidi se da je takvo istjerivanje pravde u potpunosti besramno, arogantno i licemjerno. RS je navedena kao najbolji primjer srpske arogancije. Kao još jedan primjer ću navesti anegdotu iz vlastitog života – igrajući Atlanticu naišao sam na igrača iz Bosanske Gradiške. Pitao sam ga otkud je i odgovorio mi je Gradiška, RS. Ako ne voli ime Bosanska Gradiška, a hoće naglasiti da nije iz Hrvatske, logično je da napiše Gradiška, BiH jer je suverena država u kojoj je Bosanska Gradiška BiH. Štoviše, budući da je BiH širi pojam, prije će ga netko, tko ne pozna dobro teritorij RS, točno smjestiti ako kaže BiH (preciznije, zbog službenog naziva Srbije Republika Srbija i već spomenute .rs domene, skraćenica RS može zbuniti sugovornika). To što je rekao RS samo pokazuje koliko drži do Bosne i Hercegovine kao suverene države…

Česti komentari Srba su Prošlo je DVADESET godina (od Rata). Od WWII je prošlo malo više od „dvadeset“ godina pa Srbi i dalje imaju obzira stalno nabijati ustaštvo na nos. I tu leže arogancija i licemjerstvo – Beograd je, za vrijeme WWII, u Berlin poslao poruku da je Židovsko pitanje rešeno; a ne Zagreb. U hrvatskoj je organiziran partizanski (antifašistički) pokret i iz Hrvatske se proširio na zemlje bivše države. Također, neka mi netko objasni srpsku paranoju slovom U. Jebo te, vidjeti slovo U u staklima tramvaja (15.2.2012.)…

Dokaz koliko je Srbija daleko od liberalnog društva je još uvijek velika podrška Radikalne Stranke.

Zaključak

Na pitanje Imam li nešto protiv srpskog naroda?, odgovor je NE. Budući da mi za prijateljstvo uopće nije bitna nacionalnost, ni ne znam koje je nacionalnosti svatko koga poznajem. Budući da Srbi čine najbrojniju nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, logično je da je barem netko s kim se družim Srbin. Što se tiče gaminga, tu poznajem i družim se s mnogo Srba. Zapravo, ne mogu sa sigurnošću reći jesu li ti ljudi Srbi, ali su iz Srbije. Isto tako, ne mogu reći ni da su igrači koji su iz Hrvatske Hrvati.

Na pitanje Imam li nešto protiv dominantnih srpskih stavova i izjava?, naravno da DA.

Sve u svemu, ja ničime ne osporavam suverenitet Republike Srbije. Budući da i Slovenci i Hrvati i Mađari i Makedonci itd. imaju svoju državu, sasvim je logično da i Srbi imaju svoju. Međutim težnje za tuđim teritorijem i to pod cijenu života je neoprostivo; kao što je i opravdavanje takvih postupaka u prošlosti, pogotovo uz istjerivanje pravde i prikazivanje sebe svecem (unatoč svih počinjenih zločina).