Tag Archives: ćirilica

Pravopis (onaj jedan jedini i neponovljivi)

One spelling to rule them all…

Nakon što je na prvi dan škole (5.9.2016.) uz Jutarnji list izašao “jedini” pravopis “odobren za uporabu u školama” i rasprodan odmah ujutro istog dana, danas su ga ponovo “poklonili vjernim čitateljima”. E kako je raja navalila na njega; pravo me zanima hoće li Hrvati odjednom postati pismen narod (nekako sumnjam :/ )… Da su ga barem dali svojim novinarima da ga malo prouče prije prodaje, bilo bi baš lijepo 🙂 Inače, isti pravopis je dostupan na webu.

Eto, drago mi je da se Lijepa naša konačno pridružila zemljama koje imaju u upotrebi službeni pravopis i na njega se čovjek ne može požaliti – pizdarije poput grješke više nisu jedini ispravni oblici, makar ima drugih pizdarija, poput @ za koji pravopis kaže “da se čita pri“…

Ipak, odjeljak Slova mi je digao tlak. Evo da ga tu prepišem:

U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Hrvatski se jezik može zapisivati i drugim pismima. U povijesti se zapisivao glagoljicom i hrvatskom [da ne bi bilo zabune da je ćirilica u pitanju kojim slučajem srpska, jelte?] ćirilicom.
Izvor: http://pravopis.hr/slova/

Na webu se pored “glagoljice” i “hrvatske ćirilice” može kliknuti na “O” i onda se lijepo otvore PDF-ovi s tablicama s glagoljicom i hrvatskom ćirilicom, a u tiskanom pravopisu se iste tablice nalaze na kraju pravopisa.

E pa, gospodo draga, hrvatski jezik se u prošlosti pisao i glagoljicom i hrvatskom ćirilicom, ali moderni hrvatski jezik se ne može pisati tim pismima kao što se vidi u priloženim tablicama. Naime, čini mi se da neka slova/glasovi nedostaju (npr. č i )… Ali, eto, pismo na kojem se (moderni) hrvatski jezik stvarno može zapisivati je srpska ćirilica. Tako su u pravopisu priložene tablice s dvama više-manje beskorisnim pismima većini Hrvata, osim onih koji se, naravno, bave jezikom i njegovom poviješću jer ti, ja, on i ona, ne možemo pisati jezik kojim govorimo ni glagoljicom ni hrvatskom ćirilicom, odnosno ne možemo naići ni na tekstove pisane na tim pismima koje bi razumjeli čak ni uz pomoć moćnih tablica u pravopisu. S druge strane, kad bismo htjeli, svoj jezik bismo mogli pisati na (srpskoj) ćirilici, a na tekstove pisane srpskom ćirilicom možemo naići. Eto, šteta da nam pravopis nema još i tablicu srpske ćirilice…

Ne kažem da je srpska ćirilica trebala biti napisana u pravopisu, ali kad nam daju dva beskorisna pisma, a pismo od kojeg bi eventualno mogli imati koristi ne daju… I sad neka mi netko kaže da nemamo komplekse…

Bog i Hrvati!


Objavljeno 14. 9. 2016. godine navečer u 9:38

Glagoljica & ćirilica

Raja, da se razumijemo, Hrvati su tijekom povijesti, historije in zgodovine pisali trima pismima: glagoljicom, ćirilicom i latinicom. Znači, spike kako su glagoljica i latinica “hrvatska” pisma, a ćirilica nije baš ne drže vodu. Nije baš logično da za glagoljicu, kojom ne pišemo stoljećima, kažemo da je “hrvatsko” pismo, a za ćirilicu, kojom isto više ne pišemo (ali malo manje “stoljeća” 😉 ) nego glagoljicom), kažemo da nije “hrvatsko” pismo.

Nadalje, tvrdnja da se hrvatski jezik ne može pisati ćirilicom, nema veze s pameću. Onaj koji to tvrdi je ili glup ko noga ili se najeo ludih gljiva. Evo, da to dokažem jednostavnim primjerom, napisat ću ovu tvrdnju na ćirilici: Тко год тврди да се хрватски језик не може писати ћирилицом је или глуп ко нога или се најео лудих гљива 😀
…za razliku od glagoljice kojom se moderni hrvatski jezik ne može pisati. Zato da bi pisao glagoljicom na kompjuteru treba posebni font i većinom pišeš latiničnim unosom, a font umjesto latiničnih slova sadrži glagoljična dok ćirilicu podržavaju svi osnovni fontovi i puno drugih i lijepo pišeš i latinicu i ćirilicu istim fontom, samo mijenjaš unos (kako se vidi iz one tvrdnje gore 😉 ).

Znači, kad reći da ćeš Srbima kad dođu u Hrvatsku uvaliti jelovnike na glagoljici zato što su u Srbiji tebi dali na ćirilici nije baš pametna. Osim što Srbi zapravo još uvijek koriste ćirilicu, da bi jelovnici bili pisani na glagoljici, potrebno ih je pisati na staroslavenskom kojim malo ljudi barata. Da se razumijemo, mislim da nije mkay da ti konobar nakon što ga pitaš, ne pročita što piše na jelovniku, mkay? S jedne strane, ko ti je kriv da ne znaš ćirilicu; s druge strane, Srbi jako dobro znaju da se u školama u Sloveniji i Hrvatskoj više ne uči ćirilica, a i sami koriste latinicu (i to često – u suprotnom, torisanje ne bi bilo tako zabavno 😀 ).
Istina je da je ćirilica jednostavno pismo (ne kao latinica, ali sigurno jednostavnije od glagoljice 😉 ) i da ju za deset minuta sam naučiš, ali ti ipak fali školsko drilanje. Ono, treba mi pola sata da posložim sva slova i dešifriram ćirilični odlomak, a nakon tih pola sata jedini razlog zašto mi oči ne ispadnu iz duplji je taj što ih cvikeri vrate natrag 😀

Ali kada netko jednostavno ne želi naučiti ćirilicu, najčešće zbog nekih predrasuda… I još misli da je pametniji od onog tko zna ćirilicu…
Ono, ne vidim poantu pisanja dvama pismima (mi imamo latinicu i šta će nam ćirilica?!), ali čisto da znaš pročitati krvavi jelovnik u Srbiji!

E da, poručica za velike latinične Rvatne: Riječi poput desiti, planeta, zavisi(ti) vanzemaljac i sl. su srpske bile one pisane latinicom ili ćirilicom…
Također, kad ste takve latinične Rvatne, bilo bi lijepo da pišete latinicu kako Bog zapovijeda i protegnete prstiće do ČĆĐŠŽ (ne odnosi se na one koji to zapravo rade) 😛

Continue reading

Vukovar nikada neće biti Вуковар

Danas su u našoj zemlji glavne teme spolni odgoj i uvođenje “dvojezičnosti”, odnosno ćirilice u Vukovar.
Ostavimo sad spolni odgoj jer bi svatko glede toga trebao biti realan.
Ja bih se osvrnuo na “dvojezičnost”.

Za početak, molim vas da usporedite sljedeće tekstove. Naravno da ih nije potrebno do kraja pročitati – ovdje su samo usporedbe-radi – sadržaj je potpuno nevažan:

Поводом годишњице смрти Нијаза Дураковића, данас су градоначелник Сарајева, Алија Бехмен и предсједавајући Градског вијећа, Жељко Лер, у име Града Сарајева, одали почаст и положили цвијеће на гробу овог угледног професора, политичара публицисте, члана ратног Предсједништва Републике БиХ, те члана Предсједништва СДУ БиХ. Дураковић је био и предсједник Савеза комуниста БиХ до 1992. године када је формирао нову странку – Социјалдемократску партију (СДП).

Povodom godišnjice smrti Nijaza Durakovića, danas su gradonačelnik Sarajeva, Alija Behmen i predsjedavajući Gradskog vijeća, Željko Ler, u ime Grada Sarajeva, odali počast i položili cvijeće na grobu ovog uglednog profesora, političara publiciste, člana ratnog Predsjedništva Republike BiH, te člana Predsjedništva SDU BiH. Duraković je bio i predsjednik Saveza komunista BiH do 1992. godine kada je formirao novu stranku – Socijaldemokratsku partiju (SDP).

Kao što vidite, riječ je o identičnom tekstu samo na različitim pismima, radi se o doslovnoj transkripciji slovo po slovo. Tekstovi su kopiran sa službene stranice Sarajeva.

Stranicu Sarajeva sam izabrao iz nekoliko razloga. Prvo i osnovno, službena pisma BiH su i latinica i ćirilica, pa je za očekivati da će biti dostupna na oba pisma [iako je to po meni glupo i nepotrebno (čitaj dalje)]. Drugo, bošnjački jezik je sličniji hrvatskom od srpskog. Kada se zanemare svi jezici osim hrvatskosrpskih, razlika između hrvatskog i srpskog je puno veća od razlike između hrvatskog i bošnjačkog iako nam bošnjački jezik često ostavlja dojam srpske ijekavice (npr. tаčka, organizovanje, pomjeriti i sl.). Također, Bošnjaci koriste isključivo latinicu dok ćirilicu znaju, onako, iz pristojnosti (tu tvrdnju mogu potvrditi – ili opovrgnuti – ova Muda od Labuda 😀 ). Štoviše, usudio bih se reći da gotovo svi Bosanci u praksi uvijek koriste latinicu. Četvrto, i Vukovar i Sarajevo su (velike) žrtve ratova devedesetih. Peto, svaki put kad vidim da Sarajevo piše CAPAJEBO, krepavam od smijeha 😀

Bit je da je sadržaj oba teksta indentičan i to od riječi do riječi. Isto bi bilo i kada bi se na tabli Vukovara bila ćirilica. To je toliko apsurdno kao da na natpisu Ottawe piše Ottawa Ottawa, predstavljajući engleski i francuski…

Uvođenje ćirilice se opravdava dvojezičnošću. Ćirilica bi predstavljala srpski. Standardna pisma srpskog jezika su ćirilica i latinica i to ista latinična varijanta koju koristi i hrvatski. Štoviše, pravopis hrvatskog i srpskog jezika je najvećim dijelom jednak. Jednostavno, na srpskom se Vukovar kaže Vukovar i piše se Вуковар ili Vukovar. Isto kao što mi za Beograd kažemo Beograd i pišemo Beograd. Ovdje bih se opet vratio na primjer Ottawe.
Ono, tvrdnja da Vukovar nikada neće biti Вуковар nema veze s pameću. Šta je Vukovar ako nije Vukovar?!

Iako bi eventualna razlika u hrvatsko-srpskom nazivlju opravdala dvostruke natpise, to je totalno glupo. Svaki Srbin razumije hrvatski i svaki Hrvat razumije srpski… Šta bi sad na natpisu Trga Ivanovih naočala trebalo pisat Trg Ivanovih naočala Trg Jovanovih naočari?!

Vojvodina je odličan primjer kakve idiotarije hrvatsko-srpski prijevodi stvaraju. Tamo, pak, na natpisima prevode srpski na hrvatski. Da bi bilo promjene ima gluposti tipa prijevoda Put slepaca u Cesta slijepaca

Kada bi se dodali tekstovi na ćirilici, veličina teksta bi se smanjila. Prosječni čovjek bi mogao pročitati tekst s veće blizine, odnosno manje daljine. Ipak, slabovidni ljudi zasigurno više cijene veći tekst.
Također, uvođenje ćirilice bi značilo (bespotrebno) postavljanje novih tabli. To, inače, nije besplatno…

Moram reći da je stvarno žalosno kako se, uz sve probleme, ljudi zamaraju uvođenjem ćirilice, pogotovo u gradu s najvećom stopom nezaposlenosti u Hrvatskoj…

Sada da razjasnimo jednu stvar. Iako se protivim uvođenju ćirilice u Vukovar (ili bilo gdje u Hrvatskoj) jer je to besmisleno i bespotrebno, mislim da bi se u hrvatskim školama trebala učiti ćirilica. Naime, uopće nije riječ o teškom pismu, a njeno neznanje pruža nepotrebnu prednost našim jugoistočnim susjedima dok mi ne možemo čitati ćirilične tekstove, kojih iako ima malo u odnosu na latinicu na Internetu, ipak ima.
Ja ne govorim o uvođenju ćirilice kao službenog hrvatskog pisma, nego samo da Hrvati nauče čitati ćirilicu. Štoviše, korištenje dva pisma mi baš i nema neke logike… Kad biraš između dva pisma, naravno, da ćeš odabrati ono lakše, koje je u ovom slučaju latinica. Ne kažem da je ćirilica komplicirana, ali činjenica je da je latinica jednostavnija.
Na Wikipediji naučiš ćirilicu za 10 minuta. Međutim, budući da nas ne uče u školi, ne steknemo parksu. Meni terba valjda 10 minuta da pročitam jedan ćirilični paragraf i umorim se. Dok čitam često miješam slova koja izgledaju isto na latinici i ćirilici, ali označavaju drugi glas (C, P, B, H, Y). Također, često me zbunjuje kurziv jer, u mnogim fontovima, slova u kurzivu se razlikuju (kao što se razlikuju latinično a i g). Još jedan problem je što se neka, inače ista, slova srpske i ruske ćirilice razlikuju u kurzivu. Teoretski, za rusku me zaboli. Međutim, zbog puno većeg broja ruskih govornika (još kad tu ubrojimo Ukrajince, Bugare…), ruska ćirilica je puno dostupnija od srpske, pa se često koristi umjesto srpske. U biti, kada se pridoda kurziv, dobivamo još slova koja izgledaju isto na latinici i ćirilici, ali označuju drugi glas (još g, i, u, m). Da su nas u školi izpraksali, zasigurno nam to ne bi bio neki problem.
Ako već učenje ćirilice nije obavezno, neka barem bude izborno. Iz osnovnjaka se sjećam da smo za bolju ocjenu mogli naučiti glagoljicu. Glagoljica se, za razliku od ćirilice, uopće više ne koristi – ne postoje nikakvi tekstovi na glagoljici. Također, glagoljica nema stopostotne latinične ekvivalente. Da bismo se mogli služiti glagoljicom, trebamo znati staroslavenski.
Doduše, da Nijemcima barem malo spominju glagoljicu u školi, Helloweenovci bi znali da Nabatejci nemaju veze s glagoljicom (preskoči na 0:21) 😉

Još bih samo prokomentriao tvrdnje, koje se javljaju i u Srbiji i u Hrvatskoj, da je ćirilica srpsko, a latinica hrvatsko pismo. Prvo, užasno je sebično tvrditi da je pismo koje koristi više jezika baš od tvog jezika. Latinicom se koristi više od pola svijeta, a mi imamo obraza tvrditi da je latinica hrvatsko pismo… Isto vrijedi i za ćirilicu, koju, doudše, ne koristi pola svijeta, ali ju svejedno koriste mnogi jezici, od kojih neki imaju puno više govornika od srpskog (npr. ruski i ukrajinski)… Zanimljivo je da hrvatsku latinicu toliko uzvišujemo, a ljudima je teško prstiće protegnuti do ČĆĐŠŽ… Često nisam siguran jesu li ljudi protiv ćirilice, čirilice ili cirilice 😮
Nadalje, hrvatski jezik je kroz povijest bio pisan trima pismima – glagoljicom, ćirilicom i latinicom. Jedina razlika sa srpskim je ta što se Hrvati već duže vrijeme ne koriste ćirilicom.

Eto, to bi bilo to. Možda sam malo i skrenuo s teme, ali što je tu je. Da, onda, na kraju ponovim što mislim o ćirilici u Vukovaru – NEPOTREBNO (i glupo).

Evo jedna prigodna karikatura:

0666007.63

P.S. Što se cajka tiče – JEBEM VAM CAJKE, JADNE VAM MAJKE! 😀

Continue reading