Tag Archives: jezik

Biti će rječi o izražavanju

Raja se danas izražava da te Bog sačuva.

Koliko je uzrok tome preloše posvećivanje pažnje vlastitom jeziku u školama, a koliko truli balkanski mentalitet je upitno.

Činjenica je da je raji preteško protegnuti prstiće do ČĆŽŠĐ na tastaturi. Ne znamo koristiti svoj jezik, nego “forvardamo” (naravno da se riječ forward ne čita /forvard/…), “šeramo” (ajde share se barem čita /šer/)… A ono što se služimo svojim jezikom je katastrofa od “planete” do “zavisnosti”, a o pisanju ni nećemo. Bedarije poput bit će, Č i Ć, ije i je, s i sa,i sličnog se uče u krvavoj osnovnoj školi i prejednostavne su, ali raja uporno piše biti će i sa tobom (a glavno da je onda s menom…). Dobro, ije je često nemaju baš neke logike, ali se s vremenom nauče napamet. Slično je sa Č i Ć. Oke, nitko ne zna sve riječi, ali jebane osnove… a ne da okolo, uključujući i u medijma, vidim sranja od večeg, moči, zadače, kuče, čevapa (to nam je omiljeno…) do ćovijeka pijesme i (u)vjeka (kada nekog voliš “uvjek i zauvjek”, bilo bi lijepo da si u stanju napisati uvijek, a po mogućnosti i zauvijek…). Najžešći su mi sječanj i srjeda. Skraćenice poput sij i sri sugeriraju na nešto…
Tko radi najviše i najgluplje greške? Pa oni koji su imali pet iz hrvatskog, naravno! Jebi ga, kad u pisanju i izražavanju ne pomaže Dante… Nepravde li! O novinarima ne bih…

Imam ovako jedno pitanje? Zašto oni koji rade japanski i španjolski od hrvatskog i srpskog jezika govore polusrpski?! Malo si proturječe… Da, ništa se ne dešava, nego se događa, pogotovo ne pošto se nešto desilo, nego budući da (i samo “budući”, bez “da” je netočno, i ono što je važnije preglupo zvuči!) / jer / zato što se nešto dogodilo; nitko se ne izvinjava, nego se ispričava; ne postoje komuniste ni fašiste, nego komunisti i fašisti; ne komanduje se, nego se zapovijeda (eventualno komandira); ne laže se nekoga, nego nekome (znači ti lažeš meni, a ne mene…); nisam bio sa njom, nego s njom; nisi nikome bio u posjeti, nego u posjetu; nisi bio van grada, nego izvan grada; nije sem, nego je osim; nije milion, nego je milijun i tako dalje i tako bliže… Inače, ovo su sve srbizmi pa bili oni napisani na latinici ili ćirilici; nebitno je… Budući da znam da, nekima, ova posljednja rečenica nije dovoljna, molim lijepo da ju uzmeš u obzir sljedeći put kad ćeš razbijati ćiriličnu ploču.

Glavno da su svi velike ‘Rvat’ne kad tutlek nabije loptu! U, ali onda idemo u “boj”! Ali jezik… ma, ko je vidio govorit hrvatskim?! Fuj to!

Prijeđimo sad na “izražavanje”. Više ne živimo u gradu, nego townu; više ne mrzimo nešto, nego hejtamo na (e da mi je znat čemu ovaj vražji “na”…) nešto; više ne postavljamo, nego plantamo; više nam nije stalo do zlata, nego do golda; nemamo božićne pjesme, nego (nemamo) jingleove (da, to kaže Stožer za “obranu” hrvatskog Vukovara 😀 ); nisu nam otkazali let, nego su nam kenselirali flajt; nije nam nečeg previše, nego nam je to(o) much (da, raja ne zna razliku između to i too) itd.

Što je najbolje, ljudi misle da su velike facice kada govore ovakve pizdarije, od kojih puno zvuči idiotski (npr. “goldi“)… E sad još i izgovor. Namjerno sam neke pisao izvorno, a neke zdravoseljački. Iz dva razloga: raja piše i jedno i drugo, bez nekog pravila i puno riječi potpuno krivo izgovaramo, počevši od “forvardanja”. Žalosno je, da kad čovjek izgovori pravilno, još mu se smiju u facu. Tako na primjer, kad ja kažem /leptop/, a uvijek tako kažem, reakcija je “hahaha”. E pa, riječ se tako čita i šlus! Uzmite engleski rječnik i pogledajte [ako nema laptop, pogledajte lap jer laptop dolazi od riječi lap (“krilo”), koja se čita /lep/!, i top] i nema šanse da kažem drugačije jer glas /e/ postoji u hrvatskom jeziku i /leptop/ nije teško izgovoriti 😛 Na švapskom imamo profu iz Berlina i kad ju je raja pitala da li da donese /laptop/, žena ih je gledala u potpunom čudilu. Toliko kako se iskrivljivanje prejednostavnih vokala dešava, događa i zbiva u drugim jezicima (da, Švabi A isto čitaju /a/). Još jedan dobar primjer je engleska riječ fan koju danas svi koriste i toliko se (krivo) uvukla u jezik da je svi redom izgovaraju /fan/, uključujući i mene 😀 E pa, riječ se inače čita /fen/ i Nijemci je tako čitaju. To je isto uzrokovalo zbunjenost na tečaju.
Još primjera na hrvatskom jeziku su /Vašington/, /Vord/, /Majami/ (Miami je unikat – iskrivljen je u /Majami/, a po hrvatskom pravopisu bi bio /Miami/ – ono, ne čita se ni izvorno ni zdravoseljački…), /Pert/, /Vizard/, /Galaksi/…
Moje pitanje je jednostavno: ZAŠTO KAO DEBIL KORISTITI STRANE RIJEČI BEZ VEZE, I ČESTO IH (POTPUNO) KRIVO IZGOVARATI?! Na kraju krajeva, i ove koje su se potpuno uvukle u jezik krivo izgovaramo (npr. spomenuti fan). Tuđice su drugi par cipela jer su one u potpunosti prilagođene našem jeziku [npr. vagon, vikend, sendvič (kojeg raja uporno piše sandwich..), nina (da, ne piše se ninja)].
Što se glupog, nelogičnog i netočnog izgovora tiče; najžešći i nenadjebivi, jedan jedini i neponovljivi mi je Churchill koji je u Lijepoj Našoj postao /Čerčil/ (ovdje podebljavanje slova nema smisla jer je cijela riječ glupa 😀 ). Pa dobro, za ime Isusa Krista, Marije, Jahvea, Alaha, Muhameda, Bude, Shive i ne znam kojeg još božanstva, GDJE TU ITKO VIDI JEBANO E?! Ajde /Čurčil/ bih razumio ali /Čerčil/…

Da još dotaknem preseravanje s pisanjem nekih riječi “izvorno”. Više nismo u timovima, nego “teamovima”; više ne postoje klubovi, nego “clubovi”; ne postoje klanovi nego “clanovi”. Oke, oke, prvo i osnovno: ovo s C/K; pa u curac (ili curats 😮 ), glas /k/, se na hrvatskom uvijek, ali baš uvijek piše slovom K. Slovo C uvijek, ali baš uvijek predstavlja glas /c/ iako sve češće predstavlja i /č/ć/… Oke, jasno mi je za Č i Ć. Kako ih napisati kad se ne mogu napisati (odnosno natipkati 😉 )? O preseravanju i lijenosti s C umjesto Č i Ć je dovoljno pogledati velike “hrvatske” umjetnike 2Cellos, preciznije Suica… Koji je razlog pisanja C umjesto K, osim čistog preseravanja?! Inače, često se engleske riječi sa C za /k/ potpuno drugačije čitaju nego one hrvatske koje se pišu sa K. Tako se blaženi “clan” čita /klen/, a “club” /klab/. Da, dragi moi Todoriću, nije ti /multi/ /plus/ klub/, nego ti je /malti/ /plas/ /klab/… kad se preseravaš s engleskim umjesto da samo kažeš multi plus klub i onda bi ti stvarno bio multi plus klub (iako ni to baš ne zvuči 😀 ) i mirna Bosna. Isto vrijedi i za S Budget /eS/ /Badžt/ i slično.

DSC00912
E, ova mi je odlična: dućan Clan u Zagrebu. Lijepo su u zagradi stavili izgovor /klæn/* da ne bi bilo “Idem u /klan/.”

Dok s jedne strane, imamo ovakvo nekorištenje hrvatskog jezika; s druge imamo, pak, uporno forsiranje prevođenja stranih riječi i kroatiziranja. Pravi primjer za to su toponimi (geografsko nazivlje). UN preporučuje da se ne stvaraju novi egzonimi (“prevedenice”), nego se koriste endonimi (izvorni nazivi). Znači, ustaljeni egzonimi su u potpunosti prihvatljivi [npr. Beč, Rim, Peking, Šangaj (Shanghai se čita /Šeng-haj/…)…]. Ali stvaranje novih… Tipa idiotarija od “Velikog ropskog jezera”… To je kao da netko Hrvatsko zagorje prevede u “Croatian Underhill” ili nešto tako. Uskoro će New York postati Novi York… Ma, smislit ćemo mi nešto i za “York” 😀
Kad se već koriste prijevodi, onda sve prevedite, a ne da vidimo “Sjevernu Carolinu” ili “Britansku Colambiju (ili još gore Colubiu – bez J u padežu). Inače “Carolina” i “Columbia” se ne čitaju /Karolina/ i /Kolumbi(j)a/…
Iz spomenutog Zagorja se vidi kako je prevođenje hrvatskih naziva na neki drugi jezik glupo 😀 Dugi otok je Dugi otok; a Long Island je Long Island (da, onaj u New Yorku) 😀 Da ne bi nekom palo na pamet da Rijeka postane River 😀
Sad pitanje za prevoditeljčića Igre prijestolja na HRT-u (poprilično sam siguran da se zove Filip Krenus u kojem slučaju očito malo predugo živi u Londonu). Rekao sam da u postu biti će rječi o izražavanju, e naprosto ne znam kako da se sada izrazim 😮 A ništa, da jednostavno postavim pitanj-e/-a: Koji je tebi kurac?! Na čemu si ti?! Tebe treba uzeti za primjer kada se uči djecu što droga čini čovjeku… Kakvi te mrtvi Zimogor, Kraljev Pristan, Orlovsko Gnijezdo, Nazub, Trozub (kako je ono Riverrun?) spopali?! Što tebi ti nazivi uopće ne zvuče (pre)glupo, idiotski i/ili kretenski?! Stvarno se trebaš liječiti… Pretpostavljam da je Oldtown Starigrad. Tako ćemo imati Starigrad, Paklenica; Stari Grad na Hvaru i Starigrad u Reachu. Pardon, mislio sam Starigrad u Dosegu. Doduše, budući da je Dalmacija mjesto snimanja serije, možda Stari Grad na Hvaru i bude odabran za Oldtown 🙂 iako nema ogromni svjetionik 😀 Najžešće sranje su ti “Zapadne zemlje”. Westeros je ime izmišljenog kontinenta. Kakve te crne zemlje spopale?! Budući da se ni sami lingvisti ne mogu odlučiti pišu li se sve riječi u imenu kontinenta veliko (npr. Zapadne Zemlje) ili samo prva (npr. Zapadne zemlje), tu te neću kritizirati. Samo mi reci kako onda prevodiš Westerlands [zemlje koje su dio Westerosa (Zapadnih zemalja?!)]? Jon nije snijeg jer mu je Snow prezime… Idemo svi Boru Božića zvati Boro Christmas! O korištenju riječi poput velmože, ne bih. Kad si već “preveo” svaku pizdariju, mogao si onda napisati Asha za “Yaru” 😛 Ime je promijenjeno da ju ljudi ne bi miješali s Oshom… Ako Ameri već vrijeđaju ljudsku inteligenciju misleći da je nemoguće razlikovati slična imena (potpuno različitih likova), ti si mogao imati malo bolje mišljenje o Hrvatima i ostaviti nam Ashu (mislim da je Asha Asha u njemačkoj sinkronizaciji). Doduše, ako baziraš inteligenciju Hrvata po sebi… Nakon što si sve zamijenio idiotarijama, sumnjam da bi se na tebe ljutili i smrtnici koji ne znaju za Ashu. Ipak, možda bih ti trebao biti zahvalan. Da mijenjaš “Yaru”, možda bi ti palo na pamet da Greyjoyi postanu Siveradosti

Ovaj post ću nadopuniti ako se nečeg budem sjetio, a vjerojatno budem jer se ovakve idiotarije mogu vidjeti na svakom koraku i uvijek mi je neka nova 😀

*Æ je znak međunarodne fonetske abecede za glas kao A u engleskoj riječi cat, Ä u njemačkoj riječi späi slično. U danskom i norveškom jeziku se koristi baš to slovo (koristi Google Translate ako ti treba prijevod). Ono se više-manje čita kao dugo /e/. Ja sam tu u izgovoru koristio pojednostavljeni izgovor, a ne međunarodnu fonetsku abecedu, da bi govornicima hrvatskog bilo jednostavno i da ne tupim sad s preciznim izgovorom… kojeg ionako imaju samo govornici određenog jezika 😀 Također, lakše mi je utipkati /e/ nego /æ/ 😀
Continue reading

Advertisements

Zrakoplov Vs. Avion

Znate li razliku između aviona i zrakoplova? Ako mislite da su ove dvije riječi sinonimi i da je jedna klasicizam, a druga slavizam (to sam i ja do nedavno mislio); varate se.

Naime, zrakoplov je bilo koje vozilo koje “plovi” u atmosferi, odnosno po zraku. Znači, i avion i helikopter su zrakoplovi.

Sad malo podrobnije objašnjenje – šatl nije zrakoplov jer ne ide atmosferom (ne računajući prelazak atmosfere da bi došao do vakuuma) dok cepelin, na primjer, jest zrakoplov jer je letio atmosferom.

Iz ovog proizlazi da je naziv “svemiroplov” za šatl čisti idiotizam jer su i leteći tanjuri svemiroplovi (“plove” svemirom) ×D Bogme, i zrakoplovi, vlakovi, brodovi, tramvaji, bicikli itd. jer je sve u svemiru.
Ajde, barem nije “vakuumoplov”…

I ne, ne izmišljam, slično je i na engleskom – avion je airplane, a zrakoplov aircraft.

Continue reading

Nova “agresija” na hrvatski jezik

Prvo, u upotrebi je više pravopisa, pa ako se ne mogu odlučiti koji će se službeno koristiti, neka napišu jedinstveni. Drugo, ako je ovo koji ja doma imam najnovije izdanje, u njemu piše da je pisanje „grješka“, „vrjemena“ i sl. obavezno. Također, uvođenje korijenskog pravopisa bi bilo glupo jer, osim uvođenja IE za IJE/JE[1], narod bi se samo zbunio. Mnogi ljudi ne znaju ni Č i Ć (nitko ne zna Č i Ć za baš svaku riječ); kako bi onda prosječan govornik znao zašto je „odtvoriti“[2], a ne „otvoriti“; „izčitati“, a ne „čitati“. I da mučimo sve ljude s učenjem korijena riječi; kad čujemo novu riječ, sigurno ne razmišljamo o njenom korijenu.

Što se hrvatskosrpskog tiče, mislim da je nova klasifikacija da je hrvatskosrpski makrojezik kojem pribadaju hrvatski, srpski i bošnjački (i crnogorski ako je standardiziran) jezici. Mi možemo tvrditi koliko hoćemo da je hrvatskosrpski jezik izmišljen i on nama uopće ne mora biti drag. Štoviše, po raznim definicijama jezika, hrvatski i srpski jesu različiti jezici zato što je, tijekom povijesti i sada, različit kulturološki utjecaj prisutan i na jezik Hrvata i na jezik Srba. Na kraju krajeva, jedan jezik je standardiziran u Zagrebu; a drugi u Beogradu. Međutim, kada se gleda baš korijenski, razlike između hrvatskog i srpskog su minorne ako uopće postoje[3]. Neki stranac uopće neće, osim ako baš nije jako upoznat s našim narodima, primijetiti razliku.

Tretiranje hrvatskog i srpskog jezika kao istog jezika, od strane stranaca, nije ništa novo. Ja imam slike popisa stanovništva iz Austrougarske (uključujući i razdoblja Banske Hrvatske) u kojima lijepo piše Umgangsprache (govorni jezik): deutsch (njemački), serbisch-kroatisch (srpski-hrvatski), italianisch (talijanski), andere (drugi). Nemamo mi jedini taj problem; isto imaju i Škoti koji govore scots [scots je germanski jezik koji je vrlo sličan engleskom, pogotovo škotskom engleskom (engleski i scots možete usporediti na scots i engleskoj Wikipediji), pa ga mnogi smatraju engleskim dijalektom (liči na arhaični engleski)]; onda su tu galicijski i portugalski (u Galiciji je veliki pokret da se jezici ujedine u galicijskoportugalski; ono, razlike, osim pisanja, koje je u galicijskom ide po španjolskim pravilima jer je Galicija u Španjolskoj, su valjda manje nego između brazilskog i europskog portugalskog); nama najbliži, bugarski i makedonski itd. Germanski skandinavski jezici (osim islandskog i ferojskog) su isto zanimljivi. Naime, jezici su toliko slični da većina govornika danskog, norveškog i švedskog razumiju (baš kao Hrvati, Srbi i Bošnjaci) jedno drugog bez većih poteškoća. Posebni su danski i norveški. Naime, zbog toga što je Norveška dugo pripadala Danskoj, jezici su baš vrlo slični, pogotovo u pisanom obliku. Danci i Norvežani su imali kompleks kao Hrvati i Srbi, pa je početkom prošlog stoljeća (barem mislim da je bio početak prošlog stoljeća) u Norveškoj bila velika jezična reforma s ciljem „pročišćavanja“ norveškog od danskog koja je rezultirala stvaranjem novog standardiziranog oblika norveškog, nynorska (nor. novo-norveški). Reforma je bila donekle uspješna jer je nynorsk priznat na državnoj razini, postao je jedini službeni oblik jezik u nekoliko (zapadnih) okruga dok ih mnogo ima „dvojezičnost“, s jednakim statusom nynorska i bokmåla /bokmol/ (nor. knjiški jezik; oblik sličniji danskom) iako se nynorsk u njima uopće ne govori. Ipak, danas više od 90 % Norvežana govori bokmålom, a ne postoji nijedno veće urbano središte u kojem se govori nynorsk (najbolji primjer je okrug Hordalan u kojem je jedini službeni oblik jezika nynorsk, a u glavnom gradu, gradu s više od 250 000 stanovnika, govori se bokmål). Koliko znam, svi Norvežani se razumiju bez poteškoća. Norveški je makrojezik koji čine bokmål i nynorsk; isto kako bi hrvatskosrpski trebao biti makrojezik koji čine hrvatski, srpski, bošnjački (i, kao što već rekoh, crnogorski ako je standardiziran). Doduše, ne znam što su onda i norveški i danski i švedski, ali neka im bude. Jedina razlika koja baš upada u oči su drukčije abecede koje s jedne strane koriste danski i norveški, a s druge švedski. Iako, od 29 slova, razlikuju se dva dijakritika koja se jednako izgovaraju, ali drugačije pišu.

Što se tiče prevođenja, samo potpuni idiot koji govori hrvatski ne može razumjeti srpski i obrnuto. Budući da se u školi više ne uči ćirilica, sasvim je prihvatljiva transkripcija ćirilice na latinicu; ali samo prevođenje srpskog na hrvatski jednostavno vrijeđa inteligenciju narodu. Da ne kažem da idiot, kojem je takvo što uopće palo na pamet, u svakodnevnom govoru 100 % koristi milijun srpskih riječi, za koje postoje uobičajene hrvatske, i oblika. Inače korištenje srpskih riječi i oblika je karakteristično za govorni jezik, pogotovo u pograničnim dijelovima, što samo govori koliko su hrvatski i srpski „različiti“. Općenito, u govornom jeziku svi kažu „šta“ ako ne kažu ni „ča“ ni „kaj“; većina kaže „sa“ tamo gdje treba samo „s“, „ka“ gdje treba samo „k“; svi kažemo „ko“ za „tko“; a o tome koliko koristimo „da li“ (npr. nije da li treba, nego treba li) da ne govorim. Također, koliko je prevođenje (više-manje) standardnog srpskog na hrvatski apsurdno govori i činjenica da je hrvatski jezik bogat dijalektima koji se međusobno uvelike razlikuju – npr. Dalmatinac će zasigurno razumjeti Beograđana; ali će imati velikih poteškoća s razumijevanjem Zagorca (ako dotični govori svojim dijalektom), ako će ga uopće razumjeti – ipak, ni kajkavski ni čakavski dijalekti se ne „prevode“.

U kratko, hrvatski i srpski, što se tiče pravopisa, trebaju imati što sličnije pravopise da se svi razumijemo. Npr. bilo bi ekstra glupo da se Srbi i mi ne možemo sporazumjeti na Internetu (što se tiče samih gamera, gameri nisu baš nacionalno iskompleksirani – ni Srbi ni Hrvati ni, što ja znam, Kinezi – odnosno ima takvih, ali takve uglavnom svi ignoriraju; u biti, zašto bi bilo tko ispaštao zato što netko tko je trenutno moćan ima komplekse?!). Kao da nije dovoljno da s većinom (na Internetu) moramo govoriti engleski. Što se tiče samih riječi; ako su hrvatski i srpski isti (makro)jezik, ne vidim zašto se hrvatske i srpske riječi ne bi jednako tretirale [npr. Hrvat kaže/napiše „žlica“ i nikom ništa, Srbin kaže/napiše „kašika“ i opet nikom ništa jer se sudionici razgovora razumiju; ako se ne i ne razumiju, slobodno (pristojno) pitaju jedno drugoga za objašnjenje].


[1] Također je zbunjujuće treba li u tom slučaju pisati „dio“ ili „dieo“ jer bi IE zamijenilo glas jat (Ě) koji u hrvatskom može biti E, I, IJE i JE. Objašnjavanje kada su E i I stvarno E i I, a kada su jat bi (nepotrebno) otežalo učenje pisanja. Osim toga, najveća kritika engleskog jezika je (nemogući) korijenski pravopis koji koriste. Želimo li onda i mi preuzeti nešto loše?

Iako korijenski pravopis engleskog jezika ima svoje prednosti, pogotovo zato što izgovor engleskih govornika uvelike varira zbog geografske rasprostranjenosti tog jezika. Ne uračunamo li malobrojnu dijasporu (u usporedbi s domaćim stanovništvom zemlje u kojoj se dijaspora nalazi), koja govori hrvatski; hrvatski jezik nije geografski rasprostranjen. Također, iz dijaspore možemo isključiti potomke starijih generacija. U protivnom bi sve stanovništvo Novog svijeta, osim autohtonog stanovništva, bilo dijaspora neke, najčešće europske, zemlje. Tu dolazimo do logičnog zaključka da Hrvati u BiH nisu dijaspora niti su to ikad bili jer na prostor BiH nisu naknadno naseljeni.

[2] Što se tiče prefiksa od-, hrvatska riječ je „obrana“, a srpska „odbrana“.

[3] Npr. u standardnom hrvatskom se uglavnom koristi zamjenica „tko“, a u srpskom „ko“. Upotreba zamjenice „ko“ je vrlo česta, ako ne i isključiva, u govornom hrvatskom jeziku. Kada se oblik „ko“ ipak koristi u standardnom jeziku (najčešće u dijalozima), piše se s apostrofom („’ko“). Pisali ju mi sa ili bez apostrofa, korijen je isti – „ko“. Isto je i s hrvatskim i srpskim oblicima futura I. (npr. hrv. „bit će“; srp. „biće“ – izgovor je u oba slučaja /biće/).

Continue reading