Nogomet i domoljublje

Do nedavno sam imao dojam da sam ja jedini kojem je poistovjećivanje nogometa i domoljublja prebijedno.

Ono, inače se raji jebe za domovinu, ali kada je utakmica, svi odjednom mašu zastavicama i vrište U boj, u boj za narod svoj. Baš me zanima koliko takvih “domoljuba” je rat provelo pod stolom i koliko takvih je pokralo državu (znači, većinom sunarodnjake)…

I onda danas, uoči otvorenja Svjetskog prvenstva na tportalu osvane ovaj članak, članak koji je pogodio u srž problema:

Svjetsko nogometno prvenstvo samo što nije počelo i na koju god stranu se okrenete, ne možete fulati crveno-bijele kvadratiće. Hrvatstvo vrišti sa svih strana. Odjednom smo svi postali veliki domoljubi, najdraže nam je piće pivo, ne znamo kamo bismo od uzbuđenja, a prsa nam pucaju od ponosa. Da, nije baš tako. Nismo svi odjednom postali veliki domoljubi, neki od nas stvarno mrze pivo i nekima za nogometom ne pucaju prsa, nego prsluk

Količina navijačkog nabrijavanja koja upravo doseže svoj vrhunac manifestira se kroz gomilu iritantnih fenomena, a sve ono što je hrvatsko (ili nogometno, te dvije riječi ovih dana su maltene sinonimi) odjednom dobiva svoj lik i naličje kroz potoke jeftinog alkohola, loše navijačke pjesme, ‘rekvizite’ i druge bizarnosti. Naravno, svi oni koji se drznu osjetiti nekakav otpor ili nedajbože iritiranost tim pojavama postaju u najmanju ruku čudaci. A ponekad i nedomoljubi ili protudržavni elementi, ovisno o tome koliko je sljedeća utakmica naše reprezentacije ‘povijesna’ i ‘presudna’.

Stvar je vrlo jednostavna. Tko god je smislio da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, nije imao previše ni posla ni problema u životu. Ipak, dobro je predvidio da je sve to skupa sve manje sport, a sve više biznis. Kad je postalo normalno sportaše dizati u nebesa i uspoređivati ih s borcima, vojnicima i herojima? Zato ni ne treba čuditi što oko Svjetskog nogometnog prvenstva postoji gomila stvari koje nas više iritiraju nego vesele.

Recimo…

Nabrijane reklame
Možda nas čak i ne bi toliko nervirala suluda količina reklama za pivo koje se vrte na televizijama uoči Svjetskog nogometnog prvenstva da nogometaši nisu prikazani u najmanju ruku kao grandiozni nacionalni heroji, spasitelji, izbavitelji, mesije, a svi oni koji ih podržavaju (čitaj: navijaju) kao jedini pravi Hrvati koji su svjesni pravih vrijednosti (dakle naguravanja kožne lopte po travi). E pa, ako nas pivo u ruci i crveno-bijeli kvadratići na prsima čine domoljubima ili na bilo koji drugi način definiraju, onda je zdrav razum samo lik iz bajke, a život koji svakodnevno proživljavamo obična iluzija.

Navijačke pjesme
Znate li što je ‘Hrvatska’? Ili ‘Hrvatski sine’? Ili ‘Ovo je Hrvatska’? Ili ‘Duša hrvatska’? Ne, ne radi se o političkim sloganima, a bome ni o satiričnim doskočicama. To su, ako niste znali, nazivi naših navijačkih pjesama. Odjednom je cijela naša zemlja, i brda i doline, i mora i rijeke, i duša i srce, velika inspiracija za brzopotezne stihoklepce koji se nadaju bar malo unovčiti svoje ne baš cvjetajuće karijere. A kako drugačije pogoditi u srž emocija nego, opet, pozivanjem na domovinu?

Ekipa kojoj svijet stane zbog prvenstva
Sport je krasna stvar i na mnoge načine korisna. Ali zašto bi nekome, zaboga, palo na pamet podrediti život, raspored, dnevni ritam jednom sportskom natjecanju? I to sportskom natjecanju u kojem se okreću milijuni koje pošten narod neće u životu ni najvećim trudom zaraditi. Nema druge nego pretpostaviti da je slaganje prioriteta mentalni pothvat za koji je rijetko tko sposoban.

Kockasti gadgeti
Za državne blagdane javni prijevoznici i ustanove po zakonu moraju istaknuti državne simbole na vidljivim mjestima, a za vrijeme nogometnog prvenstva ljudi to jednostavno sami žele, to je njihov izbor. Količina treš proizvoda koja se tad podvaljuje opet pod izgovorom domoljublja naprosto je nevjerojatna. Da, crveno-bijela navlaka za retrovizor je statement koji govori o vama više od bilo čega drugog… a tada je svizac zamotao čokoladu.

Silovanje TV programa
Posve je jasno da će sportski televizijski program biti prilagođen trenutno najvećoj sportskoj manifestaciji, ali manite se dramatičnih jingleova i okupiranja programa. Jedno su prijenosi utakmica, komentari i analize, ali zar se jedan kompletan TV program mora pretvoriti u jednu golemu reklamu za nogomet? Tko na kraju profitira od toga, posve je suvišno napominjati.

A vi svi ostali ste – čudaci!
Onako kao što se inače volimo dijeliti na nacionaliste i kozmopolite, vjernike i ateiste, crne i bijele, ove i one, tako ćemo se od 12. lipnja lijepo podijeliti na navijače i ‘one druge’. Čudake. Ček’, postoji netko tko neće pratiti nogomet? Tu sigurno nešto ne štima… Ili? Ako nas pitate, ne štima jedino kut iz kojeg se gleda.

Doduše, čitajući komentare, ipak bih zaključio da iako nisam jedini kojem je ovo prebijedno, zasigurno spadam u manjinu.
Inače, ti komentari samo potvrđuju istinitost članka.

Objavljeno prijepodne 12. 6. 2014. godine u 11:23

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s