“Što” nije 100

SAM_1232
Vjerovali ili ne ove tipke postoje na tipkovnici i neće počet padat sjekire ako ih stisnete niti će doć do smaka svijeta, a bogme vas neće ni udarit grom

Evo došlo je vrijeme da ja malo problogišem o ovoj temi😀

Molim da obratite pažnju na sljedeće riječi:

cik – čik                  cica – ciča – čiča
car – čar                 klecati – klečati
časa – čaša             pecat – pečat
vise – više               pisati – pišati
sto – što                  sisati – šišati
sise – siše                zuriti – žuriti
zar – žar                  uze – uže
ludi – luđi (tu pisanje DJ za Đ “pomaže” – ludji se ne može zamijeniti s ludi)
i tako dalje i bliže.

Prvo, ne, ja ne cjepidlačim. Budući da se hrvatska slova puno puta ne mogu unijet ili ih je sjebano unosit, logično je da čovjek ne pazi i tamo gdje može, pa tu i tamo ne napiše kvačicu (ili crticu na D ×D ) iz čiste navike. Također, postoje slučajevi gdje treba izbjegavat pisanje hrvatskih slova (npr. šifra za e-mail, da ne bi bilo kad dođeš u inozemstvo da ne možeš pristupit mailu), ali što je previše, je previše. Iako se hrvatska slova puno puta ne mogu unijet, većinom se mogu, pogotovo u svakodnevnom životu [evo na primjer primjera na kompjuteru s hmm… slovensko-hrvatsko-srpskom tipkovnicom, a takve su skoro sve u zemlji (a i šire; evo u već spomenutoj Sloveniji)]. U kratko, namjerno izbjegavanje pisanja hrvatskih slova mi stvarno diže živac. Pogotovo, kad vidim da neko jedva da zna upalit komp, a izbjegava ČĆĐŠŽ (taj se sigurno ne susreće s nemogućnošću unošenja hrvatskih slova).

Inače, to koliko ovaj narod ne drži do svog jezika je nezamislivo. Navest ću samo dva primjera – odjavna špica hollywoodskog filma (znači ne popis glumaca u nekom stranom kinu) – piše i Hans Müller i René Artois, a onda lijepo piše Pero Peric… – međunarodni događaj u Hrvatskoj – opet piše Hans Müller i René Artois. a onda opet lijepo piše Pero Peric [s tim da je ovo još gore jer se događaj odvija u Hrvatskoj, odnosno brinemo se za strance (u ovom primjeru Nijemce i Francuze), a sebe ne jebemo pet posto].

Najdraži su mi “domoljubi” koji uporno od hrvatskog rade španjolski, a od srpskog japanski (više o sličnosti hrvatskog i srpskog u ovom postu); ali nisu u stanju protegnuti prstiće do ČĆĐŠŽ “za Hrvatsku”…

Ja znam da je ne pisanje hrvatskih slova često prikrivanje Č i Ć nepismenosti. Ali, kao da svako zna Č i Ć savršeno… Šta bi sad trebali pisati rogato e (18.4.2012.; odjeljak Povijest nastanka hrvatske abecede) za ije i je samo da prikrijemo moguće ije i je pogreške, koje su češće od Č i Ć…

SMS poruke

Evo da dam malu informaciju onima koji ne znaju. Ako vaš mobitel podržava hrvatska slova, u SMS porukama nemojte pisati hrvatska slova jer njihov unos duplo smanjuje duljinu poruke. Tako na primjer primjera, dugačka poruka od 2 SMSa s hrvatskim slovima je jedna SMS poruka bez hrvatskih. U kratko, slanje SMS poruka bez hrvatskih slova je jeftinije od slanja SMS poruka s hrvatskim slovima.

Mobitel vas uglavnom upozorava kad prijeđete na drugu, treću, četvrtu itd. poruku (kaže SMS2, SMS3, SMS4…). Te obavijesti će biti učestalije ako pišete hrvatska slova. Ako ne primjećujete tu učestalost, mobitel jednostavno pošalje poruku koristeći osnovnu abecedu (vi ste možda napisali Č, ali primatelj vidi C).

Kod MMS pouka, nema ograničenja.

DJ za Đ

Da li Đ zamijeniti s DJ ili D? Ne zamjenjuje puno ljudi Đ s DJ, kad ga ne može unijet, bez veze. Mala lekcija za ekipu koja barem malo ne zna povijest svog jezika (da, ja ne znam puno, ali tolko malo ipak znam😀 ): slovo Đ je naknadno uvedeno u abecedu. Do tada su Gaj i ekipa pisali DJ ili GJ za Đ. Otuda DJ za Đ. Znam da je to bilo davno i da je glupo da ČĆŠŽ jednostavno pišemo CCSZ, a sad Đ DJ, ali je to eto staro pravilo. Sad zašto nije GJ (s tim dijagrafom ne bi bilo poklapanja poput “djeca”), nemam pojma – valjda zato što DJ ima D u sebi. U svakom slučaju pisanjem DJ se izbjegavaju paronimi (18.4.2012) (već spomenuti ludi i luđi).
Nisu bez veze registracijske oznake Đakova DJ (iako mi nikako ne ide u glavu zašto Đ u Đakovu nije moglo biti sačuvano kao što su Č, Ž, Š sačuvani u VŽ, ČK, ŠI, KŽ i PŽ) niti je službena stranica grada bez veze www.djakovo.hr.
Ovako dodatna informacija, u Gajevo doba se ije i je pisalo ie. Većina slučajeva pojavljivanja pravog DJ je u jekavici u riječima poput “djeca”. Kada se pisalo “dieca”, nije dolazilo do konflikata. Postoje i neke iznimke (npr. “odjava”), ali su vrlo rijetke. Na kraju krajeva isto je i sa DŽ i NJ.

Inače, što se zamjena tiče, mislim da zamjene za ČĆŽŠ nisu potrebne, osim kad se baš želi naglasiti razlika između riječi (npr. što/sto u linku ovog posta). Same po sebi, zamjene CH, SH, ZH nisu baš najbolje jer već postoje riječi s tim kombinacijama slova, ali se CSZ u njima čitaju baš tako – CSZ (npr. shrvan, shvatiti i sl.; oke, ne mogu se sjetiti riječi sa CH i ZH😀 ) iako su upravo te zamjene prva asocijacija.
Sad naznačavanje Č i Ć ošišanim slovima je malo škakljivo jer su teoretski oba CH. Amer s kojim se dopisujem je naišao na Ć i nije znao kako da ga napiše, pa je jednostavno napisao c. Domišljato ako mene pitate😀

Objavljeno 18.4.2012. u 9:36 PM

Update 30.7.2012.

A o čemu ja govorim?!

Nacionalni ponos
Dres Andreja Gaćine na Olimpijskim igrama (2012.).

E, baš me zanima kako bi se Švabo proveo doma da si na dres napiše Muller, ili čak Mueller, umjesto Müller

Update 25.8.2013.

Baš sam na Netu naišao na raspravu Kako se piše slovo Đ.
Pa da prokomentarišem s nekoliko riječi post i da se vide razlike i sličnosti između dviju strana Dunava.
Prvo, izraz ošišana slova za ČĆŽŠĐ bez drkađonđa po sebi mi se baš sviđa😀 Taj izraz se inače ne koristi u Hrvatskoj, ne znam zašto jer je baš zakon😀
Dok sam bio u Novom Sadu, uistinu sam vidio da se često pišu sva “čupava” slova, osim Đ koje se redovito mijenja s DJ. Toga u Hrvatskoj nema. Štoviše, ovdje ljudi često pojednostavljuju Đ u D (meni je nedavno došla SMS poruka u kojoj me operater obavještava da …uvodenjem niza novih usluga…) …u suprotnom ne bih uopće napisao odjeljak DJ za Đ 😀 Ipak, na kreditnim karticama obožavaju staviti DJ, umjesto Đ.
U Hrvatskoj je vrlo rijetko pisanje CH, SH, ZH, a pogotovo KJ (meni se više sviđa spomenuti c’😀 ). Preseravanje s W sam vidio samo na srpskim TV programima kad bi se na ekranu vrtile poslane SMS poruke. Sjećam se da su na početku “mobilne ere”, operateri u uputama pisanja SMS poruka rekli da su ČŽŠ neš cx, sx, zx; a Ć i Đ cy i dy ili tako nešto.
Također, ne znam da li u Hrvatskoj itko piše “ošišanim” rukopisom iako sam vidio da se nešto održava “cetvrtkom” (i “ponedijeljakom”… usput budi rečeno) na rukom pisanoj obavijesti.
E sad, da, u službenim tekstovima (i na kreditnim karticama ×D ) stvarno ne bi trebali radit takva sranja. Međutim postoje dva osnovna razloga zašto se ta sranja ipak događaju: ljudi su nezadovoljni, ogorčeni, ljuti i/ili bijesni, ali ipak sve dopuštaju i sve završava na riječima koje često uopće nisu upućene odgovornima (u onom postu jedan lik kaže kako će radit sranja dok god ne dođu k sebi, ali budući da je takvih pojedinaca malo, uvijek će onaj koji ne prihvaća ošišana slova u dokumentima i drkađonđama biti zločesti momak), ono što je navika “samo” za nešto (npr. Internet) brzo prijeđe u naviku i drugdje.
E sad, što se “navike” tiče. Kako ljude nije barem trunčicu neugodno kad kažu da su “navikli” tipkati ošišana slova jer se kad su oni krenuli “kosmata” slova ni nisu mogli tipkati (opet, kad ne možeš, ne možeš🙂 )?! Kad je to bilo?! Prije 30 ili samo 20 godina?! U tom razdoblju se jednostavno nisi mogao odviknuti… Onda, debili koji kenjaju da im je tastatura stalno na “engleskom” unosu. ZAŠTO (oke pitanje, kao ni ovaj paragraf, se ne odnosi na programere)?! Pa, jebo vas dikobraz, prvo pitanje koje ti operativni sustav prilikom instalacije postavi je koji unos koristiš. Ne vidim razlog zašto koristiti engleski kad nijedan lokalni latinični unos (pa tako ni naš) nije ograničen naspram engleskog unosa. Ajde, francuski (ne quebečki ni švicarski), češki i možda još koji su malo sjebani (Žabari bez razloga jebu sa Shiftom, a Česi jer im je abeceda ogromna i jednostavno ne stane sve), ali naš nije čak ni to. U kratko, sve što ima engleska tastatura ima i naša (plus još drkađonđe poput ČĆŽŠĐ).
Sad dolazim na “idiota” koji je pomiješao Y i Z. Taj idiot je Švabo koji je smislio njemačku pisaću mašinu (u ovom slučaju baš schreibmašinu😀 ). Taj momak je napravio QWERZ (prva četiri slova na tipkovnici). On je zaključio da se Švabima ne isplati imati QWERTY jer se na njemačkom Y vrlo rijetko koristi (ipak Bavarska je Bayern😀 ) dok je Z, s druge strane, jako često (za razliku od engleskog gdje je situacija suprotna). Čovjek je još uočio da je na njemačkom jeziku česta kombinacija TZ pa ti je baš lijepo kad su ti T i Z jedan do drugog. Mi smo preuzeli QWERTZ zato što opće ne koristimo Y, osim u stranim nazivima (npr. New York), a Komšije ni tad (npr. Nju Jork) dok je Z jako često (Zagreb ja najlepši grad😀 ). Također, pisaća mašina se iz Austrije i Mađarske proširila na ostale zemlje Monarhije, uključujući Hrvatsku, Vojvodinu i BiH, a, budimo realni, mi smo bili pik zibneri u Austrobugarskoj i morali smo slijedit gazde Austrijance i Mađare. Veći dio Srednje Europe koristi QWERTZ (engleski) (ovo crveno), odnosno nismo samo mi ti kojima su Y i Z pomiješani što znači da su slova “pomiješana” samo onima koji dolaze iz zemalja gdje se QWERTZ ne koristiti. QWERTZ nije totalni džumbus kao npr. AZERTY (englski) (kod nas su samo Y i Z na suprotnim mjestima😉 )
Sad, da se vratim na Đ, odnosno kako slova ima čak i na farskom jeziku. Na farskom i islandskom jeziku se koristi slovo eth (engleski), koje je, kako je rečeno u postu Kako se piše slovo Đ, jednako našem Đ kada je veliko dok se malo eth razlikuje. Inače, slovo se koristilo i u staroengleskom. Označava glas th u engleskim riječima poput this, the, there, this… I danas se koristi u međunarodnoj fonetskoj abecedi (da, ono što piše u zagradama u engleskim rječnicima). Nekad mi kompjuter automatski napiše eth kada stisnem Đ na tipkovnici ako naše Đ nije dostupno (da se zna Islanđana i Freoajaca skupa ima koliko i Sarajlija ili čak i manje; a eth je dostupniji od našeg Đ…). Takva zamjena mi se sviđa jer su slova jako slična🙂 Slovo Đ, đ (u ovom obliku) se još koristi u vijetnamskom (koji ima puno više govornika nego naši jezici) i u laponskim jezicima, (ili barem u najgovorenijem, sjevernolaponskom) gdje se čita isto kao i eth (odnosno, slovo predstavlja pojednostavljeni eth).
I na kraju, pisanje negacija. Nepismeno pisanje negacija je česta pojava i u Hrvatskoj. Tu ne pomaže ni pisanje na ćirilici ni glagoljici, ni hijeroglifima. Razlog je pretrulo obrazovanje, karakteristično više-manje za cijeli svijet, gdje su Dante i ekipa puno važniji od poznavanja vlastitog jezika… Netko je, u Kako se piše slovo Đ, dobro rekao kad je rekao da je pravilo prejednostavno (da se negacija glagola piše odvojeno i molim lijepo bez izlika da je skupa brže jer je razmaknica jedna krvava tipka na tastaturi). Ako ga ne znate, odgovor je čudo moderne tehnike koje se zove SPELLCHECKER (alat za provjeru pravopisa) i ima ga većina programa kojima je unos teksta jedna od funkcija (uključujući omiljene pretraživače poput Firefoxa i Chromea). Naime, ta stvarčica podcrta (crvenom bojom da se dobro vidi) svaku negaciju koja se piše odvojeno, a napisana je zajedno. Doduše, spellcheckeri S i Š tretiraju kao D i N, odnosno CDSZ i ČĆĐŠŽ nisu ista slova!!!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s