Nova “agresija” na hrvatski jezik

Prvo, u upotrebi je više pravopisa, pa ako se ne mogu odlučiti koji će se službeno koristiti, neka napišu jedinstveni. Drugo, ako je ovo koji ja doma imam najnovije izdanje, u njemu piše da je pisanje „grješka“, „vrjemena“ i sl. obavezno. Također, uvođenje korijenskog pravopisa bi bilo glupo jer, osim uvođenja IE za IJE/JE[1], narod bi se samo zbunio. Mnogi ljudi ne znaju ni Č i Ć (nitko ne zna Č i Ć za baš svaku riječ); kako bi onda prosječan govornik znao zašto je „odtvoriti“[2], a ne „otvoriti“; „izčitati“, a ne „čitati“. I da mučimo sve ljude s učenjem korijena riječi; kad čujemo novu riječ, sigurno ne razmišljamo o njenom korijenu.

Što se hrvatskosrpskog tiče, mislim da je nova klasifikacija da je hrvatskosrpski makrojezik kojem pribadaju hrvatski, srpski i bošnjački (i crnogorski ako je standardiziran) jezici. Mi možemo tvrditi koliko hoćemo da je hrvatskosrpski jezik izmišljen i on nama uopće ne mora biti drag. Štoviše, po raznim definicijama jezika, hrvatski i srpski jesu različiti jezici zato što je, tijekom povijesti i sada, različit kulturološki utjecaj prisutan i na jezik Hrvata i na jezik Srba. Na kraju krajeva, jedan jezik je standardiziran u Zagrebu; a drugi u Beogradu. Međutim, kada se gleda baš korijenski, razlike između hrvatskog i srpskog su minorne ako uopće postoje[3]. Neki stranac uopće neće, osim ako baš nije jako upoznat s našim narodima, primijetiti razliku.

Tretiranje hrvatskog i srpskog jezika kao istog jezika, od strane stranaca, nije ništa novo. Ja imam slike popisa stanovništva iz Austrougarske (uključujući i razdoblja Banske Hrvatske) u kojima lijepo piše Umgangsprache (govorni jezik): deutsch (njemački), serbisch-kroatisch (srpski-hrvatski), italianisch (talijanski), andere (drugi). Nemamo mi jedini taj problem; isto imaju i Škoti koji govore scots [scots je germanski jezik koji je vrlo sličan engleskom, pogotovo škotskom engleskom (engleski i scots možete usporediti na scots i engleskoj Wikipediji), pa ga mnogi smatraju engleskim dijalektom (liči na arhaični engleski)]; onda su tu galicijski i portugalski (u Galiciji je veliki pokret da se jezici ujedine u galicijskoportugalski; ono, razlike, osim pisanja, koje je u galicijskom ide po španjolskim pravilima jer je Galicija u Španjolskoj, su valjda manje nego između brazilskog i europskog portugalskog); nama najbliži, bugarski i makedonski itd. Germanski skandinavski jezici (osim islandskog i ferojskog) su isto zanimljivi. Naime, jezici su toliko slični da većina govornika danskog, norveškog i švedskog razumiju (baš kao Hrvati, Srbi i Bošnjaci) jedno drugog bez većih poteškoća. Posebni su danski i norveški. Naime, zbog toga što je Norveška dugo pripadala Danskoj, jezici su baš vrlo slični, pogotovo u pisanom obliku. Danci i Norvežani su imali kompleks kao Hrvati i Srbi, pa je početkom prošlog stoljeća (barem mislim da je bio početak prošlog stoljeća) u Norveškoj bila velika jezična reforma s ciljem „pročišćavanja“ norveškog od danskog koja je rezultirala stvaranjem novog standardiziranog oblika norveškog, nynorska (nor. novo-norveški). Reforma je bila donekle uspješna jer je nynorsk priznat na državnoj razini, postao je jedini službeni oblik jezik u nekoliko (zapadnih) okruga dok ih mnogo ima „dvojezičnost“, s jednakim statusom nynorska i bokmåla /bokmol/ (nor. knjiški jezik; oblik sličniji danskom) iako se nynorsk u njima uopće ne govori. Ipak, danas više od 90 % Norvežana govori bokmålom, a ne postoji nijedno veće urbano središte u kojem se govori nynorsk (najbolji primjer je okrug Hordalan u kojem je jedini službeni oblik jezika nynorsk, a u glavnom gradu, gradu s više od 250 000 stanovnika, govori se bokmål). Koliko znam, svi Norvežani se razumiju bez poteškoća. Norveški je makrojezik koji čine bokmål i nynorsk; isto kako bi hrvatskosrpski trebao biti makrojezik koji čine hrvatski, srpski, bošnjački (i, kao što već rekoh, crnogorski ako je standardiziran). Doduše, ne znam što su onda i norveški i danski i švedski, ali neka im bude. Jedina razlika koja baš upada u oči su drukčije abecede koje s jedne strane koriste danski i norveški, a s druge švedski. Iako, od 29 slova, razlikuju se dva dijakritika koja se jednako izgovaraju, ali drugačije pišu.

Što se tiče prevođenja, samo potpuni idiot koji govori hrvatski ne može razumjeti srpski i obrnuto. Budući da se u školi više ne uči ćirilica, sasvim je prihvatljiva transkripcija ćirilice na latinicu; ali samo prevođenje srpskog na hrvatski jednostavno vrijeđa inteligenciju narodu. Da ne kažem da idiot, kojem je takvo što uopće palo na pamet, u svakodnevnom govoru 100 % koristi milijun srpskih riječi, za koje postoje uobičajene hrvatske, i oblika. Inače korištenje srpskih riječi i oblika je karakteristično za govorni jezik, pogotovo u pograničnim dijelovima, što samo govori koliko su hrvatski i srpski „različiti“. Općenito, u govornom jeziku svi kažu „šta“ ako ne kažu ni „ča“ ni „kaj“; većina kaže „sa“ tamo gdje treba samo „s“, „ka“ gdje treba samo „k“; svi kažemo „ko“ za „tko“; a o tome koliko koristimo „da li“ (npr. nije da li treba, nego treba li) da ne govorim. Također, koliko je prevođenje (više-manje) standardnog srpskog na hrvatski apsurdno govori i činjenica da je hrvatski jezik bogat dijalektima koji se međusobno uvelike razlikuju – npr. Dalmatinac će zasigurno razumjeti Beograđana; ali će imati velikih poteškoća s razumijevanjem Zagorca (ako dotični govori svojim dijalektom), ako će ga uopće razumjeti – ipak, ni kajkavski ni čakavski dijalekti se ne „prevode“.

U kratko, hrvatski i srpski, što se tiče pravopisa, trebaju imati što sličnije pravopise da se svi razumijemo. Npr. bilo bi ekstra glupo da se Srbi i mi ne možemo sporazumjeti na Internetu (što se tiče samih gamera, gameri nisu baš nacionalno iskompleksirani – ni Srbi ni Hrvati ni, što ja znam, Kinezi – odnosno ima takvih, ali takve uglavnom svi ignoriraju; u biti, zašto bi bilo tko ispaštao zato što netko tko je trenutno moćan ima komplekse?!). Kao da nije dovoljno da s većinom (na Internetu) moramo govoriti engleski. Što se tiče samih riječi; ako su hrvatski i srpski isti (makro)jezik, ne vidim zašto se hrvatske i srpske riječi ne bi jednako tretirale [npr. Hrvat kaže/napiše „žlica“ i nikom ništa, Srbin kaže/napiše „kašika“ i opet nikom ništa jer se sudionici razgovora razumiju; ako se ne i ne razumiju, slobodno (pristojno) pitaju jedno drugoga za objašnjenje].


[1] Također je zbunjujuće treba li u tom slučaju pisati „dio“ ili „dieo“ jer bi IE zamijenilo glas jat (Ě) koji u hrvatskom može biti E, I, IJE i JE. Objašnjavanje kada su E i I stvarno E i I, a kada su jat bi (nepotrebno) otežalo učenje pisanja. Osim toga, najveća kritika engleskog jezika je (nemogući) korijenski pravopis koji koriste. Želimo li onda i mi preuzeti nešto loše?

Iako korijenski pravopis engleskog jezika ima svoje prednosti, pogotovo zato što izgovor engleskih govornika uvelike varira zbog geografske rasprostranjenosti tog jezika. Ne uračunamo li malobrojnu dijasporu (u usporedbi s domaćim stanovništvom zemlje u kojoj se dijaspora nalazi), koja govori hrvatski; hrvatski jezik nije geografski rasprostranjen. Također, iz dijaspore možemo isključiti potomke starijih generacija. U protivnom bi sve stanovništvo Novog svijeta, osim autohtonog stanovništva, bilo dijaspora neke, najčešće europske, zemlje. Tu dolazimo do logičnog zaključka da Hrvati u BiH nisu dijaspora niti su to ikad bili jer na prostor BiH nisu naknadno naseljeni.

[2] Što se tiče prefiksa od-, hrvatska riječ je „obrana“, a srpska „odbrana“.

[3] Npr. u standardnom hrvatskom se uglavnom koristi zamjenica „tko“, a u srpskom „ko“. Upotreba zamjenice „ko“ je vrlo česta, ako ne i isključiva, u govornom hrvatskom jeziku. Kada se oblik „ko“ ipak koristi u standardnom jeziku (najčešće u dijalozima), piše se s apostrofom („’ko“). Pisali ju mi sa ili bez apostrofa, korijen je isti – „ko“. Isto je i s hrvatskim i srpskim oblicima futura I. (npr. hrv. „bit će“; srp. „biće“ – izgovor je u oba slučaja /biće/).

Objavljeno 9.2.2012. u 9:41 PM

9 thoughts on “Nova “agresija” na hrvatski jezik

  1. Bornia Matijević

    Na hrvatskom standardnom jeziku je obvezujuće; obvezno, uporaba, zrak, vlak….its. to zna svako dijete u Hrvatskoj gospodine/đo !

    Na zadnjem popisu pučanstva u Austro-Ugarskoj monarhiji imaš službenu klasifikaciju HRVATSKI JEZIK a ne nikakav miks, taj miks službeno je rabljen tek nakon nastanka Kraljevine SHS, prije toga ta dvoglava riječ bila je samo fikcija bez pravnog značaja !

    Hrvatski jezik je međunarodno na svijetskoj razini priznat, na Europskoj razini hrvatski jezik dobiva službeni status i na koncu na razini Hrvatske države hrvatski jezik je službeti, i kojim govori 96% pučanstva R.Hrvatske.
    Razlikuje se od svih drugih jezika po povijesnom razvitku, po dijalektnoj podlozi, po rječniku, naglascima i po gramatici, koliko god te različitosti prema drugim jezicima bile velike ili manje velike on je ipak zaseban i osebujan te kao takav prepoznatljiv među svima svijetskim jezicima. Dakako cijenjeni jezikoslovni znanstvenici koji su učili srpski nisu se snalazili sa hrvatskim dok ga nisu naučili i o tome svijedoče mnoga jezikoslovna izdanja, tako da izmišljanje nekakovog nadređenog dijasustava je apsurd koji bi onda mogli imati i skandinavski jezici, češko-slovački, bugarsko-makedonski its.

    Reply
  2. Nelandir

    Pa, prvo bih se zahvalio Borni na komentaru. Znači da je bar netko čitao što mi je drago. Makar, s obzirom na komentar, izgleda da Borna baš i nije pročitao/-la (Borna je muško-žensko ime).
    Prvo i osnovno, ja NIČIM nisam rekao da su hrvatski i srpski isti jezici. Štoviše, baš sam naglasio hrvatski JEZIK i srpski JEZIK (spomenuo sam različitu kulturu Hrvata i Srba..), ali činjenica da su hrvatski i srpski VRLO slični jezici je nepobitna. Zbog te sličnosti, dva (odvojena) jezika neki svrstavaju u zajednički makrojezik.
    Istina je da je obavezna uporaba riječi “vlak”, “zrak” i sl., no moj fizioterapeut (koji je velika “Hrvatina”) uporno govori “kilO”, “motoristA”, “okulistA” i sl. (obavezne hrvatske riječi navedenih primjera su “kila”, “motorist”, “okulist”; navedeni oblici su srpski) dok mnogi ljudi kažu “izvinuti” za “oprostiti”, “tačno”, “planeta”, “muzika” i sl. (da ne ulazim u već spomenuti “šta”, “sA”, “kA”, “ko”, “da li” itd.) iako to nisu “obvezujuće (što svako dijete u Hrvatskoj zna)” riječi.
    Što se tiče popisa, kad ja kažem da imam sliku, onda imam sliku:

    Ovo je sa zadnjeg popisa u Austrougarskoj Monarhiji, pa je malo drugačija od navedenog, ali je serbisch-kroatisch tu. Time, naravno, ne znači da je nekakav “miks” imao službeni status; slika samo pokazuje kako su srpski i hrvatski tretirani od stranaca.
    Imate pravo da je hrvatski priznat na svjetskoj (nadam se da je Vaše “svIjetskoj” tipfeler, a ne da mi zjake o jeziku prodaje netko tko ne zna osnove IJE i JE😉 ) razini (hvala Bogu), ali to i dalje ne pobija činjenicu da su hrvatski i srpski VRLO slični jezici i da su razlike između standardnog srpskog i hrvatskog MINORNE; veće su razlike između pojedinih hrvatskih dijalekata. Budući da je bit prevođenja omogućiti ljudima da razumiju ono što inače ne bi mogli razumjeti, prevođenje srpskog na hrvatski je apsurd i uistinu vrijeđanje inteligencije naroda. Koliko su hrvatski i srpski samo priznati kao različiti jezici, možete vidjeti na web stranicama Haaškog suda – http://www.icty.org/ . Kao što vidite, nema ponude hrvatskog jezika, nego “bosanskog, hrvatskog ili srpskog”. Slično možete vidjeti diljem hrvatskih internetskih portala jer je korištenje srpskih riječi i oblika često.
    U kratko – hrvatski i srpski su ODVOJENI jezici, ali toliko slični da se donekle miješaju u govornom jeziku, a stranci, koji nisu JAKO upućeni, ne mogu uočiti razliku.
    P.S. Skandinavske jezike i “bugarsko-makedonski” sam spomenuo. Dobar primjer s češkim i slovačkim.

    Reply
  3. Nelandir Post author

    Evo prigodni Robi:

    Raspivane maškare

    Ja i moj drug Dino smo išli u maškare. Mi smo pozvonili dašmo žicat đenge kod onih Gospodnetića sa četvrtog. Kad je onaj Gospodnetić otvorijo ja sam rekao: “Doar dan, imatel šta za maškare?” Dino je rekao: “Doar dan, imatel šta za maškare?” Gospodnetić je nasmjehuljio se i rekao je: “Imamo, imamo, kako ne bi imali. Čekaj malo, a di su vam kostimi?” Ja sam pitao: “Koji kostimi?” Dino je pitao: “Koji kostimi?” Gospodnetiću je uletilo čudilo. On je rekao: “Pa moraju se valjda obuć neki kostimi kad se ide u maškare!” Ja sam pitao: “Šta će nam kostimi?” Dino je pitao: “Šta će nam kostimi?” Gospodnetić je rekao: “Pa za maškare, glupsoni! Ako nemate nikakve maske i kostime, u šta ste se onda zamaškarali?” Ja sam rekao: “U Srbe!” Dino je rekao: “U Srbe!”

    Gospodnetić je piljio u mene i Dina sa zinutim ustima. Onda je on rekao: “Šta vi to trkeljate, jebate? U kakve Srbe?” Ja sam rekao: “Zamaškarali smo se u Srbe u Hrvackoj!” Dino je rekao: “Zamaškarali smo se u Srbe u Hrvackoj!” Gospodnetić je raširijo ruke i rekao je: “Ha, pa izgledate isto ka i inače! Di je tu baza?” Ja sam rekao: “A šta bi ti tija, Gospodnetiću, da Srbi imaju rogove?” Dino je rekao: “A šta bi ti tija, Gospodnetiću, da Srbi imaju rogove?” Ja sam rekao: “Il možda trokutaste glave?” Dino je rekao: “Il možda trokutaste glave?” Onda je Gospodnetić nanišanijo sa kažimprstom prema Dinu i rekao je: “Slušaj ti sa klempavim ušima! Šta ti stalno ponavljaš šta ovi rekne, a?” Ja sam uletijo: “Ja govorim, a on titluje sa srpckog na hrvacki!”

    Gospodnetić je opet objesio usta. Onda je on složijo koljačku facu i rekao je: “Znaš šta, krembilci, ajte vi prcat u glavu nekog drugog! Prestar sam ja za takve brume! Bišete se malo pomučit oko kostima i maski, pa bi vam sad sipnijo đenge! A ovako, ajmo kimba!” Onda je Dino rekao: “E jesi izolator i šovenčina, Gospodnetiću! Da smo ti došli zamaškarani u Indijance ili Meksikance da bi nam po deset kuna bez trepnit! A kad ti dođemo ka Srbi ne jebeš nas dva posto!” Ja sam rekao: “Da smo se zamaškarali u Kineze da bi nam uz đenge još i po čokoladicu!” Dino je zavrtijo sa glavom i rekao sam: “Čoviče božji, u ovoj zemlji ne smiš bit Srbin ni u maškarama!” Ja sam rekao rekao: “Moš bit ponosan, Gospodnetiću! Lipi ti je odnos prema drugima i drugačijima!”

    Gospodnetić je zaškarpunijo se po faci i rekao je: “Ama nemošte me jebat da ste vi drugi i drugačiji ako izgledate ka drugi i isti!” Ja sam rekao: “Sori, to te nisam ubra!” Dino je rekao: “Nisam ni ja!” Gospodnetić je rekao: “Gleajte malo! Nemoš u maškarama bit drugi i drugačiji! Nego drugi i puno drugačiji! Bereš?” Ja sam slegnijo sa ramenima i rekao sam: “Ne berem!” Dino je rekao: “Ni ja!” Gospodnetić je rekao: “Evo, naprimjer primjera, kako bi ja moga znat u šta ste se vi zamaškarali bez da ste mi rekli?” Ja sam rekao: “Ali rekli smo ti!” Gospodnetić je rekao: “E, ali nije baza da mi vi reknete, nego da ja to sam vidim!” Ja sam uletijo: “Jel to oš reć da ne sličimo na Srbe?” Gospodnetić je rekao: “Ama sličite! Al sličite i na Hr. na mnoge druge! A to znači da ste nikakve maškare! Niste orginalni i aj bog!”

    Onda je moj drug Dino rekao: “E moj Gospodnetiću, ako ti mi dva nismo orginalni Srbi u Hrvackoj onda si malo slip kod očiju!” Gospodnetić je pitao: “Po čemu ste to orginalni, majketi?” Ja sam podviknijo: “Šta po čemu?! Idemo žicat lovušu u maškarama i jedino nama ništa ne daju!” Dino je rekao: “Tačno! Najčešće nas rulja pošalje u trokurac ili u pizdu materinu!” Ja sam rekao: “Oni Bezmalinović nas je potira sa patvišom!” Dino je rekao: “Oni Bezmalinović nas je potira sa patvišom!” Ja sam rekao: “Oni Milosavljević nas je gađa sa čikopelnicom!” Dino je rekao: “Oni Milosavljević nas je gađa sa čikopelnicom!” Ja sam rekao: “Jel ti to nije orginalno, Gospodnetiću?” Dino je rekao: “Jel ti to nije orginalno, Gospodnetiću?” Gospodnetić je dreknijo: “Ugasi se ti klempavi! Nemoj mi titlovat!” Onda sam ja uletijo: “Aaaaaaa, znači razumeš srpcki, a?”

    Gospodnetić je tilta sa očima od iznereda. Dino je pljesnijo sa rukama i cijuknijo je: “Gospodnetiću, i ti si se zamaškara, je li?” Gospodnetić je opet tilta sa očima. Ja sam rekao: “Ovo je genza, čoviče! Ideš u maškare, a otvori ti vrata neko ko je već u maškarama!” Dino je rekao: “Prva liga si, Gospodnetiću! Performer si turbo dizel! Ovo je bila konseftualna bruma!”

    Gospodnetić je ukočenijo se na vratima sa tupilom od nekužitisa. Samo onda je ona Gospodnetićka doviknila iz kužine: “Tonko, ko je to na vratima?” Gospodnetić je šutijo. Ja sam isto šutijo. Dino je isto šutijo. Onda je Gospodnetićka opet doviknila: “Čuješ li ti mene, Tonko? Ko ti je to na vratima?” Gospodnetić je odviknijo: “Neki Srbi!” Gospodnetićka je doviknila: “Šta oće koji kurac?” Gospodnetić je odviknijo: “Oće da im dam po deset kuna!” Gospodnetićka je doviknila: “Ujme oca isina iduha. Daj im po trisku i potiraj ih ća!” Onda sam ja nagnijo se prema Gospodnetiću i rekao sam: “Jel sad vidiš, miki, o čemu mi pričamo?” Dino je rekao: “Jel ti to nije orginalno, Gospodnetiću?” Gospodnetić je Gospodnetićki odviknijo: “Ama nisu pravi Srbi! Nego Srbi u maškarama!”

    Samo onda je Gospodnetićka dogibala iz kužine u hodnik. Ona je pogledala u mene i Dina i rekla je: “Čekaj malo, jestel vi ona dva šta ih je Milosavljević gađa sa čikopelnicom?” Ja i Dino smo zaklimali sa glavušama. Gospodnetićka je okrenila se prema Gospodnetiću i rekla je: “Tonko, odma da si dici da po deset kuna! A ja ću im još dat kesicu kiki bombona!” Gospodnetića je opičila zbunjoza: “Zašto, jebate?” Gospodnetićka je rekla: “Neš valjda da okolo seru da smo isti ka Milosavljevići!” Gospodnetić je pitao: “Šta fali Milosavljevićima?” Gospodnetićka je značajski podignila livu ombrvu. Onda je ona rekla: “A ti ka ne znaš da je Milosavljević Srbin?” Gospodnetić je rekao: “Neam blage!” Gospodnetićka je rekla: “E pa sad znaš! Vadi đenge!” Gospodnetić je bacio kraće dumanje. Onda je on rekao: “Ne kužim, jebate, zašto ih je onda gađa sa čikopelnicom?” Gospodnetićka je nagnila se prema njemu i rekla je: “Glup si, tupsone! Zato jerbo se zamaškara u Hrvata!” Gospodnetić je rekao: “Aaaaa, znači zbog poklada.” Gospodnetićka je rekla: “Samo šta njemu poklade traju dvajs godina!”

    Gospodnetić je trljao se po bradi i rekao je: “E, al znaš šta mi onda nije jasno?” Gospodnetićka je zarežala: “Šta?” Gospodnetić je rekao: “Ako ih je Milosavljević punta sa čikopelnicom zato jer se zamaškara u Hrvata, uštašmo se onda mi zamaškarat ako im damo lovušu i kiki bombone? A?” Gospodnetićka je skupila obe ombrve i odvalila je ljutu mozgaonu. Onda je ona promrmorila: “Stvarno, čoviče.” Gospodnetić je rekao: “Jel ti vidiš kako su ove današnje maškare postale konplicirane, bogte dragi jeba?” Gospodnetićka je rekla: “A vidin, čoviče.” Onda su Gospodnetići mrgudno pogledali prema meni i Dinu.

    Samo već smo ja i moj drug Dino imali na glavušama meksikanske sombrere. Plus smo u rukama držali plastične gitarice. Plus smo imali nacrtane tanke brčiće ispod nosa. Ja sam viknijo: “Ombre!” Dino je viknijo: “Ombre!” Gospodnetići su zableušili se u nas sa raskobečenim očima. Ja sam rekao: “Ovdi Pablo i Huanito! Prvoklasne meksikanske maškare!” Dino je rekao: “Ovdi Pablo i Huanito! Prvoklasne meksikanske maškare!” Ja sam rekao: “Saćemo za sinjoritu otprašit jedan marijači!” Dino je rekao: “Saćemo za sinjoritu otprašit jedan marijači!” Ja sam rekao: “A sinjor će trgnit tekilu i sipnit nam po deset kuna u sombrero!” Dino je rekao: “A sinjor će trgnit tekilu i sipnit nam po deset kuna u sombrero!” Ja sam viknijo: “Ombre!” Dino je viknijo: “Ombre!” Onda je Gospodnetićka nanišanila sa kažimprstom prema Dinu i rekla je: “Slušaj ti sa klempavim ušima! Šta ti stalno ponavljaš šta ovi rekne, a?” Ja sam uletijo: “Ja govorim, a on titluje sa meksikanskog na španjolski!”

    Robi K. (III. a)
    Split, 20.2.2012.

    Reply
  4. Pingback: Post o ČĆĐŠŽ « Good moaning!

  5. Pingback: Field trip – academic year 2011/2012 « Good moaning!

  6. Pingback: Post o ČĆĐŠŽ « Nelandir's Independent Trading Co.

  7. Pingback: Field trip – academic year 2011/2012 | Nelandir's Independent Trading Co.

  8. Vlad

    … hrvatski i srpski jesu različiti jezici zato što je, tijekom povijesti i sada, različit kulturološki utjecaj prisutan i na jezik Hrvata i na jezik Srba. Na kraju krajeva, jedan jezik je standardiziran u Zagrebu; a drugi u Beogradu.

    Puši ti meni malo kurac. (Hrvatski)
    Puši ti meni malo kurac. (Srpski)
    Puši ti meni malo kurac. (Bošnjački)
    Puši ti meni malo kurac. (Crnogorski)

    Nastavi s gubljenjem vremena, ostaćeš glupo ko kurac.

    Reply
    1. Nelandir Post author

      Svaka ti dala! Uspio si naći jednu frazu istu od Triglava do Vardara (doduše, u Hrvatskoj najčešće kažemo “Malo mi popuši kurac”🙂 )! Uf, sunce ti kalajisano jesi se namučio…
      Inače, obožavam komentare kojima je krajnji domet slanje u kurac, pičke materine i jebačina bez ikakvog, a kamoli smislenog, objašnjenja.

      P.S. Ovako nepismeno se zagrade ne pišu ni na jednom jeziku, pa ni na hrvatskom ni na srpskom ni na bošnjačkom ni na crnogorskom.

      Reply

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s